|
|
Arhiva priopćenja
Ukupno: 2017
Škola je u prvom okupljanju u Dubrovnik privukla 30-ak predavaèa i dvanaest najboljih studenata komunikologije s Fakulteta politièkih znanosti iz Zagreba te Hrvatskih studija, a kako su kao cilj naveli namjeru da postanu “stalno godišnje okupljalište najuglednijih svjetskih medijskih lidera”, gostovanje èelnika Styrije Horsta Pirkera uklopilo se u taj pristup.
Pirker je svojih devedeset minuta izlaganja o buduænosti novina temeljio na iskustvima europskih država, trendovima u medijima te je izložio strategiju “3M” kojom više vrsta medija (TV, radio, novine, sms, web portal) dostavlja informacije razlièitim kanalima (satelitom, kabelskim TV, fizièki, UMTS-om) na razlièitim platformama (papir, PC, mobitel). Bez takve strategije, smatra, novine u buduænosti neæe imati veæi uspjeh.
Pirker je prikazao kako je opæi trend u svijetu medija pad broja izdavaèa novina, ali i pad tiraža. Jedini su iznimci u Europi, kad je rijeè o broju tiskanih primjeraka novina, Austrija i Hrvatska. Promjene su se dogodile i kod èitatelja, koji takoðer bilježe pad, ali i znaèajnu promjenu strukture. Opæi je trend pad broja mladih èitatelja (od 14 do 29 godina) i porast broja starijih èitatelja (60-69 godina).
Tako je navedeno istraživanje iz Velike Britanije po kojemu je razvidno da je u posljednjih 30-ak godina broj mladih èitatelja, koji su nekad bili vodeæi dio èitateljske publike, toliko pao da se može reæi kako mladi najmanje èitaju. Pirker je naveo i da se drastièno smanjuje vrijeme provedeno uz medije.
U istraživanjima je najprije bio uoèljiv pad vremena koje se odvaja za medije, a sve je teže doæi i do publike. I broj oglašivaèa u novinama u posljednjih deset godina pada rapidno, ali raste na TV-u i internetskim portalima. No, to ne znaèi da su prihodi pali u toj mjeri. Oni èak rastu. Dakle, svi pokazatelji upuæuju na negativne trendove u medijima, kazao je Pirker te dodao kako se i mediji vlasnièki okrupnjavaju, ali to je tek u zaèecima u odnosu na druge gospodarske grane.
Usto, naveo je da su u SAD-u mediji iznimno profitabilni te da, za razliku od ostale industrije koja bilježi profit od 5 posto, mediji ubiru od 25 do 30 posto profita. Ako mediji žele svijetlu buduænost, neizostavno moraju, smatra Pirker, primijeniti 3M strategiju ili poèeti tiskati besplatne novine. Prvi je u takav projekt krenuo Metro u Švedskoj, i to prije jedanaest godina, kazao je Pirker, a danas je na tržištu dvjestotinjak besplatnih novina. Na pitanje hoæe li naslovnice pune senzacija, nasilja i krvi biti buduænost novina, Pirker je ustvrdio kako to “ovisi o vrsti novina”.
Internetom do veæe tiraže – Pozicija novina bit æe mnogo važnija u buduænosti jer æe razlièiti ljudi tražiti razlièite informacije i razlièitu zabavu. Naravno, bit æe i ljudi koji æe tražiti kriminal i nasilje na naslovnicama, ali æe biti i drugih novina koje æe biti “opinion leader” – kazao je Pirker.
– Mogu novine i bez te strategije imati buduænost, ali æe onda morati prijeæi na besplatna izdanja. Dovoljno je promijeniti taj poslovni model i biti uspješan, ali ne možete biti mnogo uspješniji ako ne koristite 3M strategiju – multimedija, multikanali i multiplatforma – rekao je Pirker i na upit gdje je Veèernji list u toj strategiji kazao kako je Veèernji zapoèeo primjenu strategije jer je njegov web portal iznimno dobar, moderan i na meðunarodnoj razini.
– Stoga mislim da su prvi koraci uèinjeni, ali i da na red dolaze sljedeæe faze primjene strategije – kazao je Pirker.
Je li web portalom Veèernji list poveæao broj èitatelja, kao što je to bilo u sluèaju norveških novina, koje je naveo u prezentaciji, a koje su poveæale broj èitatelja više od 50 posto?
– Definitivno se poveæao broj èitatelja. Ne znamo koliko toèno jer nije, kao u norveškom sluèaju, provedeno istraživanje o tome. Ali brojke se mijenjaju vrlo brzo i mislim da æe istraživanje koje æemo provesti sljedeæe godine potvrditi da æe se slièno dogoditi i Veèernjem listu. Nadam se u postotku kao u norveškom sluèaju – kazao je Pirker. Studente kojima je Pirker izlagao zanimao je utjecaj politièara na ureðivaèku politiku i usporedba s tim u vezi u Austriji i Hrvatskoj, a mi smo ga pitali i za utjecaj oglašivaèa.
– Oglašivaèi nemaju velik utjecaj na razvoj medija. Oni su zainteresirani za publiku koju mi imamo – èitatelje, slušatelje i gledatelje. Ako im možemo “pribaviti” dosta publike, to je njima dovoljno. Styriji oglašivaèi ne èine nikakve probleme. Što se tièe politike u Austriji, to ovisi o razlièitim izdavaèima i njihovim utjecajima te odnosima s politièarima. Naša grupacija to ne èini. Više nas i ne zovu. Znaju da im to neæe pomoæi.
U Hrvatskoj smo imali ispoèetka komunikaciju s Vladom, ali više nemamo jer znaju da to neæe iæi. Uglavnom, nema velike razlike u trendovima u dvjema državama jer smo dio iste obitelji. Ima moænih izdavaèa koji suraðuju s politièarima. Oni njima pomognu ovamo, a oni njima tamo.
Tako i u Hrvatskoj. Ali mi to ne radimo. Ako poènete suradnju, ulazite u probleme. Vlada se mijenja, pa morate paziti na vladu slijeva, pa zdesna, i tako lako možete doæi do problema. Propuštamo neke stvari zbog ovakvog pristupa, ali nastojimo držati distancu s politièarima. Ne vole nas zbog toga, a i to nas košta dosta novca.
Iznenaðen uspjehom 24 sata Studente je zanimalo kako Pirker komentira uspjeh 24 sata. Odgovorio je kako je i sam iznenaðen uspjehom.
– Ne slažem se da su 24 sata “normalan” tabloid. Postoje razlike izmeðu njega i tabloida u Velikoj Britaniji i Skandinaviji. Govorimo o “pametnom” tabloidu, koji je razlièit od tradicionalnih tabloida. Možda donosi senzacionalne naslove, ali mora biti istinit. Ne može biti agresivan prema manjinama ili useljenicima, što je èest sluèaj s tabloidima u Europi, a koje uglavnom drži politièka desnica. 24 sata to nisu. Ne znamo zašto su 24 sata toliko uspješne novine.
Nismo oèekivali ovoliku tiražu. Nadali smo se brojci od stotinu tisuæa primjeraka, ali ih na dan imamo izmeðu 200 i 250 tisuæa. Inicijalni strateški pristup oko 24 sata bio je vezan uz mlade èitatelje i Jutarnji list. Željeli smo oslabiti Jutarnji list novinama koje æe privuæi mlade èitatelje i tako uèiniti Jutarnji slabijim. Dakle, na neki naèin zaštititi Veèernji list i njegovu poziciju. To nam je bila strategija, ali smo došli u situaciju da 24 sata imaju veæu nakladu nego Veèernji i Jutarnji list zajedno.
Na upit o istraživanjima koja pokazuju poprilièan broj prikrivenih oglasa u novinskim èlancima, Pirker je kazao kako to zabrinjava.
– To je zabranjeno kod nas. Ne slažem se da postoji tolika razina prikrivenog oglašavanja, kako se navodi u istraživanjima, ali æu provjeriti. Mora biti granica izmeðu oglasa i tekstova. Èitatelji znaju što od pojedinog branda mogu oèekivati, pa miješanje oglašivaèa kroz èlanke nipošto nije dobro. Mi u Austriji to ne radimo, a osobito pazimo na takve stvari kod dnevnih novina.
Studente je zanimalo i Pirkerovo viðenje razlika izmeðu Styrije i EPH.
– Ninoslav Paviæ ponajviše želi moæ i utjecaj, a WAZ profit, a mi u Styriji želimo dati doprinos društvu, a ne samo ubirati profit. Ne želimo nikakvu moæ jer je to suprotno našim pravilima. Stoga i jesmo slobodni od svega – i od politike i od drugih moænika – odgovorio je Pirker.
Na temelju èlanka 3. Pravilnika o godišnjoj nagradi za zaštitu okoliša Hrvatsko novinarsko društvo, Zagreb, Perkovèeva 2 i APO d.o.o.- usluge u zaštiti okoliša, Zagreb, Savska cesta 41/IV objavljuju
Natjeèaj za godišnje nagrade Velebitska degenija za najbolji novinarski rad o zaštiti okoliša
(po jedna nagrada za radove objavljene u tisku, na radiju i televiziji u razdoblju od 1. ožujka 2007. godine do 29. veljaèe 2008. godine) Nagrade dobivaju novinari za najbolje autorske radove o zaštiti okoliša objavljene u tisku, na radiju i televiziji. Svaka nagrada sastoji se od novèanog dijela (12.000 kn), plakete i diplome, a dodjeljuje se u prigodi Dana planeta Zemlje 22. travnja. Pravo predlaganja kandidata za nagradu imaju:
- redakcije - ogranci i zborovi HND - pojedinci - ustanove koje se bave zaštitom okoliša
Prijedloge treba dostaviti na adresu:
Hrvatsko novinarsko društvo Zagreb, Perkovèeva 2 za Natjeèaj o zaštiti okoliša
Prijedloge dostaviti do 2. travnja 2008. godine
Natjecati se mogu profesionalni novinari, èlanovi HND. Predlagaèi su dužni, uz obrazloženu kandidaturu, priložiti kopiju teksta, CD ili DVD snimljenih i objavljenih radijskih i televizijskih priloga i emisija, s naznakom gdje i kada su objavljeni.
Hrvatsko novinarsko društvo zgranuto je prijetnjama fizièkim nasiljem i smræu koje je pjevaè Jacques Houdek uputio novinaru Europa press holdinga Vedranu Strukaru, poslije njegova teksta u Areni o tome da porezni inspektori ispituju Houdeka zbog utaje poreza i neregularna voðenja poslovnih knjiga. Strukar je o svim prijetnjama na vrijeme izvijestio policiju i vjerujemo da æe ovaj put istražni i pravosudni organi obaviti svoj posao. Javno želimo braniti kolegu Strukara i zbog toga što sve èešæe pojedine javne osobe neprimjereno reagiraju na novinarske tekstove ili èak napadaju novinare. Primjerice, Jacques Houdek veæ je ranije prijetio i drugim novinarima. Za HND
Zdenko Duka, predsjednik
Zagreb - Hrvatsko novinarsko društvo (HND) i tvrtka APO d.d. - usluge u zaštiti okoliša raspisali su natjeèaj za dodjelu "Velebitske degenije" - godišnje nagrade za najbolje novinarske radove o zaštiti okoliša. Natjeèaj æe biti otvoren do 2. travnja. Primaju se radovi èlanova HND-a objavljeni ili emitirani od 1. ožujka 2007. do 29. veljaèe 2008. Nagrada se sastoji od novèanog dijela (12.000 kuna), plakete i diplome, a dodjeljuje se u prigodi Dana planeta Zemlje, 22. travnja. (Hina)
Dodaje: "Veèernji list je obilježio dugi niz godina u mom životu i cijela ga je moja obitelj iz dana u dan kupovala i èitala od prve do zadnje stranice. Tako je i danas. Zbog toga me iznimno povrijedio nedavni dogaðaj kojemu sam kao sluèajno svjedoèila."
Preprièano, èitateljica i drugi putnici u tramvaju, htjeline htjeli, slušali su glasan razgovor mobitelom jedne "mlade gospodiène" koja se sugovorniku predstavila kao novinarka Veèernjeg lista. Reèenicu po reèenicu, suputnici su èuli kako mladu novinarku nije briga za novinarske principe, važna joj je samo zarada. Rekla je da se kolege s njom uopæe ne slažu, a ona ih smatra naivcima i "neprizemljenim" osobama.
Dakako, komentirala je i èitatelje nazvavši ih "bagrom koja puši" sve što se napiše. Isprièala je i kako radi neki posao koji je "u sukobu interesa" s novinarskim.
I što sad reæi, pita se èitateljica. "Možete si samo zamisliti zbunjena lica u tramvaju koja su se pogledavala u nevjerici. Zašto? Neki su od njih, kao i ja, iz dana u dan kupovali novine s namjerom da budu informirani i èitali tekstove novinara vjerujuæi im. Hoæe li nesretni èitatelji (u tom smo se trenutku svi osjeæali posramljeno), pa i ja meðu njima, sljedeæi put otiæi na kiosk i kupiti novine? E pa ja znam da hoæu, jer unatoè svemu smatram da još postoje novinari koji svoj posao shvaæaju ozbiljno, kao i svoje èitatelje."
Kad bih znala o kojoj je to "mladoj gospodièni", novinarki rijeè, rado bih je pozvala da joj najprije u èetiri oka objasnim tko je i što je novinar.
Koje moralne osobine mora imati i koja etièka naèela mora poštovati. Potom bih njezinu uredniku, pa i glavnom uredniku, predložila da se odrekne njezinih usluga. Ovako, nadam se da æe i ona, i njoj slièni, proèitati ovaj tekst i uvidjeti kako ružno zvuèi ono što je izgovorila. Nemam iluzija da æe se bitno promijeniti, ali baš zbog toga, redakcija æe je prepoznati.
Nadam se i da æe èitatelji prepoznati da je "mlada gospodièna" samo iznimka meðu Veèernjakovim novinarima, što i sama o sebi misli "radim s naivcima koji nisu prizemljeni" a zapravo radi s kolegama koji znaju i vole svoj posao.
Èitateljici zahvaljujem na dobronamjernom pismu.
| Dok dnevne novine prolaze krizu u cijelom zapadnom svijetu zbog razvoja novih elektronskih medija, dva su novopokrenuta dnevnika uspjela napraviti izuzetan tržišni uspjeh - poljski Fakt i hrvatski 24 sata. U samo tri godine od izlaska na tržište, što je sveèano obilježeno prošli tjedan, 24 sata izdvaja se i brzinom kojom je postao profitabilno poduzeæe, te tržišni lider. List je, naime, postao financijski isplativ znatno prije roka kojeg je postavio izdavaè, grupacija Styria, a prosjeèna je prodaja u 2007. godini bila na razini od 155.000 primjeraka, èemu treba još dodati i 100.000 besplatnih primjeraka koje se u poslijepodnevnim satima distribuira na podruèju Zagreba. I taj, za hrvatske prilike zavidan tržišni rezultat, u ovoj godini po svemu sudeæi bit æe nadmašen. Prosjek sijeèanjske prodaje, naime, porastao je na èak 195.000, a udarnim danima prodaja se penjala na rekordnih 250 tisuæa. |
Predsjednik hrvatske Vlade Ivo Sanader s Helmutom Braèunom i Jasnom Zemljiæ te glavnim urednikom Borisom Trupèeviæem Pogoðena koncepcija Presudan moment za uspjeh 24 sata, smatra glavni urednik Boris Trupèeviæ, jest sama koncepcija lista, koja je oèigledno pogodila želju èitatelja i za nižu cijenu ponudila ekonomiènije i sažetije informacije. "Posvetili smo se kratkoj formi novinskih vijesti, za koju smo morali i educirati naše novinare, jer je to bio novi proizvod na tržištu, a kasnije se pokazalo i da smo uspjeli pogoditi koliko informacija èitatelji žele, koliko politike i drugih sadržaja", istièe Trupèeviæ, kljuènim pri tom izdvajajuæi i da kratkoæa informacija u sluèaju 24 sata ne znaèi i površnost. Najmanje se presuda strukovnog suda èasti odnosi na 24 sata i u odnosu na druge dnevne novine Trupèeviæ istièe i da unatoè èinjenici da su smatrani tabloidom objavljuju najmanje demantija. Upola niža cijena (tri kune) nego što je imaju ostali dnevni listovi zaslužna je takoðer za uspjeh, no prvenstveno stoga, tvrde u 24 sata, što je osigurala fleksibilnost èitatelja. Nasuprot percepciji da je drugim dnevnim novinama uzeo tradicionalne èitatelje, pogotovu umirovljenièku populaciju, podaci 24 sata govore posve drugaèije. U odnosu na druge imaju najmanji udio starijih èitatelja, dok ih u prosjeku za tri puta više èitaju mladi, do 29. godina. Upravo u tome glavni urednik vidi i najveæi uspjeh 24 sata, jer je uspio najveæim dijelom pridobiti publiku koja prije nije kupovala druge novine. Do naše pojave, istièe Trupèeviæ, na tržištu dnevnih novina bio je prisutan višegodišnji negativan trend gubljenja èitatelja. No dolaskom 24 sata, te besplatnog lista Metro, koji je bio odgovor konkurencije, trend se promijenio i sve je više novih èitatelja. |
Internet Dodatno se 24 sata konzumira i putem Interneta, na koji nakon redizajna u prosjeku dnevno bilježe oko 120 tisuæa ulazaka pa u prosjeku dnevno list ima oko 1,2 milijuna èitatelja. Osim na nacionalnoj razini, liderskom pozicijom u 24 sata æe se pohvaliti i u svim regijama, osim splitskog i rijeèkog podruèja, u kojima još dominiraju lokalni dnevni listovi. Petak i nedjelja udarni su dani za prodaju, jer tim danima izlaze tv-program i križaljke, a oglašivaèe privlaèi i to što je vrijednost oglasnog prostora u 24 sata najisplativija. Niža stopa PDV-a za novine nije bila presudna za tržišni uspjeh, tvrde u 24 sata, no nije nevažan sigurno bio ni lanjski potez najveæeg distributera Tiska da svoju cijenu prilagodi cijeni lista. Najveæim uspjehom u 24 sata ipak istièu svoju kampanju za donošenje novog zakona o teško bolesnoj djeci, kojom se osiguralo njihovim roditeljima status njegovatelja i dobivanje državne naknade, koja je nakon 500 dana ipak rezultirala potporom Vlade i veæine zastupnika u Saboru. |
| Duka: 'Dobro ureðen list' |
|
Iako najviše kritika na raèun 24 sata vjerojatno dolazi iz novinarskih redova, predsjednik Hrvatskog društva novinara Zdenko Duka smatra da je uloga 24 sata na tržištu pozitivna. 'List je u rekordno kratkom roku postao tiražno uspješniji od nekadašnjih lidera Veèernjeg i Jutarnjeg zajedno. Definitivno je to dobro ureðen list od kada je taj posao preuzeo Trupèeviæ. Nudi èak i više informacija, samo u kraæoj formi, nego ostale 'ozbiljne', novine pa èak i analize dogaðaja', kaže Duka. |
| Viloviæ: 'Vratili su novine u tramvaj' |
|
Uz nižu cijenu, èinjenicu da ne bježe od toga da su tabloidni profesorica s Fakulteta politièkih znanosti Gordana Viloviæ vidi kao razloge tržišnog uspjeha 24 sata. 'Donijeli su definitivno veliki preokret, vratili su novine u tramvaj i nametnuli su se kao prijelaz k drugaèijem novinarstvu koje se veæ odavno dogaða u svijetu, a sada i kod nas', istièe Viloviæ pojašnjavajuæi da pod tom tranzicijom podrazumijeva dolazak naraštaja koji živi u vremenu brze komunikacije, te traži malo tekstova i mnogo slika. |
Dioki d.d. predao je ponudu za kupnju 50 posto plus jedne dionice Novoga lista d.d., odnosno za stjecanje 100-postotnog udjela u Rijeèkom listu d.o.o. koji "drži" taj, najveæi paket dionica Novoga lista. potvrdio je to u nedjelju direktor Rijeèkog lista i predsjednik Nadzornog odbora Novog lista Zdenko Mance. Skupština Rijeèkog lista, koja je vlasnik 50 plus jedne dionice Novog lista i 25 posto plus jedne dionice Glasa Slavonije razmatrala je danas ponudu Diokija za stjecanje 100-postotnog udjela u Rijeèkom listu. Time je zapoèeo proces preuzimanja udjela u Rijeèkom listu, kazao je Mance te dodao da æe se 53 dionièara Rijeèkog lista u sljedeæih sedam dana izjasniti prihvaæaju li ponudu Diokija, tvrtke u vlasništvu Roberta Ježiæa. Na upit o novèanoj vrijednosti ponude, Mance je odgovorio da je za sada rijeè o poslovnoj tajni. Rijeèki list osnovala je 1999. skupina malih dionièara, djelatnika Novog lista. Uz Rijeèki list, drugi je najveæi dionièar Novog lista amerièki investicijski fond Media Development Load Fond (MDLF), koji "drži" oko 30 posto dionica, a ostatak dionica imaju mali dionièari, meðu kojima su takoðer djelatnici Novoga lista, poslovna banka i drugi. Na upit hoæe li Dioki ponuditi kupnju dionica Novoga lista MDLF-u i skupini malih dionièara, Mance je rekao da æe Dioki, ako preuzme veæinski udjel u Rijeèkom listu, ponuditi i otkup ostalih dionica. MDLF sada ne prodaje svoj vlasnièki udjel, ali, kao i mali dionièari, može oèekivati ponudu ako veæina u Rijeèkom listu proda svoje udjele, rekao je Mance. Tvrtka Dioki d.d. nastala je udruživanjem tvrtke INA-OKI d.d. iz Zagreba, DINA-Petrokemije d.d. iz Omišlja i postrojenja Etilen INA-Industrije nafte d.d. iz Zagreba, a osnovna joj je djelatnost proizvodnja polimera i organskih petrokemikalija. U listopadu 2004. tvrtka je privatizirana, a veæinski vlasnik postao je Dioki Holding AG sa sjedištem u Švicarskoj. (H) |
|
For immediate release - 7 March 2008 |
|
Brazil: Police detain cameraman, confiscate equipment during land protest at frontier with Uruguay |
|
ARTICLE 19 strongly condemns the abuses committed by military police officers against journalists covering a raid to remove peasants occupying a farm in the municipality of Rosário do Sul, in the state of Rio Grande do Sul, at the frontier with Uruguay.
On 3 March 2008, around 800 women occupied a farm owned by the Finnish-Swedish paper manufacturer, Stora Enso, in the South of Brazil. The protesters are members of Via Campesina, an international peasant movement that fights for family farm-based production and decentralised food production and supply chains.
According to press reports, Stora Enso has bought 45,000 hectares of land in the frontier between Brazil and Uruguay, where it plants eucalyptus tress. The protesters argue that Stora Enso should not have bought land in that area, since Brazil’s legislation forbids foreign companies to exploit natural resources in the frontier zone. Following Via Campesina’s occupation of the farm, the company obtained a judicial order to remove them from the area.
Journalists covering the police raid on 4 March told ARTICLE 19 that military police officers stopped and isolated them more than ten kilometres away from where the raid was taking place. “It wasn’t a matter of keeping the reporters safe. We were isolated and couldn’t take pictures, film or hear what was happening in the farm”, said Eduardo Seidl, a journalist from local newspaper Correio do Povo.
Mateus Flores, a reporter for Indymedia, told ARTICLE 19 that police threatened and detained him, and confiscated his equipment. He said that he had managed to film part of the operation, and registered violent actions and the harassment of two women by one of the regional commanders of the military police. After that, a colonel confiscated his camera and detained him for around thirty minutes with no justification, he told ARTICLE 19. According to Flores, police returned his camera but kept the DVD in which the images had been registered.
The two journalists told ARTICLE 19 that police also searched other reporters.
According to Via Campesina, around fifty women were hurt during the operation by rubber bullets, pieces of tear gas bombs, and aggressions by police officers. Two of the protesters were arrested. The Military Police in Rio Grande do Sul did not comment on the case. |
|
NOTES TO EDITORS |
|
|
|
ARTICLE 19 is an independent human rights organisation that works globally to protect and promote the right to freedom of expression. It takes its name from Article 19 of the Universal Declaration of Human Rights, which guarantees free speech.
|
RIJEKA - Èlanovi Skupštine društva Rijeèki list prihvatili su juèer s 11.520 od moguæih 11.896 glasova da dionièko društvo Dioki sa sjedištem u Zagrebu kupi poslovni udjel Rijeèkoga lista i na taj naèin omoguæili da Novi list, treæi put u svojoj novijoj povijesti, promijeni vlasnièku strukturu. Kao što je poznato, Rijeèki list, toènije njegovi udjelnièari, bili su veæinski vlasnici (51 posto) novinske kuæe koja zapošljava 335 ljudi, a po okonèanju kompletnog procesa preuzimanja bit æe to uspješni hrvatski poduzetnik, Rijeèanin Robert Ježiæ.
Socijalno odgovorna tvrtka Nakon višemjeseènog pregovaranja predstavnika Rijeèkoga lista s Diokijem, kao najozbiljnijim potencijalnim kupcem, definirana je obvezujuæa ponuda, koju su kao izuzetno kvalitetnu prepoznali juèer i udjelnièari, i stoga ovlastili Upravu da u narednom razdoblju poduzme pravne radnje oko prodaje poslovnih udjela u društvu. U kojoj mjeri se radi o socijalno odgovornoj tvrtki, svjedoèi i èinjenica da je na zahtjev pregovaraèa, ali i uz puno razumijevanje potencijalnoga kupca, u obvezujuæu ponudu ušlo i nekoliko toèaka izuzetno bitnih za nesmetan rad novinske kuæe sa stoljetnom tradicijom. Rijeè je, kako je juèer kazano, o jamstvu kupca za nepromijenjene uvjete rada i zaposlenje svim djelatnicima Novog lista u razdoblju od tri godine od preuzimanja. No, kada je u pitanju Novi list, koji je tijekom protekla dva desetljeæa mukotrpno stjecao svoju neovisnu poziciju na hrvatskom tržištu, prolazeæi pritom kalvariju ne samo zbog svoje lijevo-liberalne ureðivaèke koncepcije, veæ i zbog specifiène strukture vlasništva (takozvanog radnièkoga dionièarstva), novinarima i èitateljima je možda još važnija garancija Diokija i Ježiæa kao njegovog vlasnika o trajnoj neovisnosti ureðivaèke politike.
Neovisnost i razvoj Jamèi, kako stoji u juèer usvojenoj ponudi, nesmetano obavljanje poslova glavnoga urednika i uredništva, ili toènije vodeæih osoba redakcija koje djeluju unutar Novog lista. Da æe se Novi list i nadalje s novim vlasnikom razvijati prema svojim planovima, jamèi toèka u kojoj se kaže da æe se osigurati rast tržišnoga udjela, širenje u ostale proizvodne grane i na druge medije. Da se dosadašnji veæinski vlasnici ne rukovode iskljuèivo profitom i moguænošæu zarade na prodaji svojih udjela, svjedoèe i istupi dvoje èlanova Skupštine na juèerašnjoj sjednici. Josip Buršiæ, umirovljenik i udjelnièar Rijeèkog lista, izmeðu ostaloga je apelirao na odgovorno ponašanje prema dionièarima koji drže preostalih 49 posto vlasništva. Založio se, naime, i dobio podršku da i oni meðu dionièarima koji to žele mogu prodati Diokiju svoje dionice. Udjelnièarku Luciju Baretiæ, predstavnicu radnika u Nadzornome odboru Novog lista, zanimalo je je li pri pregovaranju s Diokijem bilo govora o radnièkim otpremninama i što æe se eventualno zbivati ako novi vlasnik ne bude, poput mnogih u Hrvatskoj, poštivao trogodišnji rok za nepromijenjene uvjete rada i radna mjesta svim zaposlenicima.
Nela VLAŠIÆ
|
Zdenko Mance: Preuzimanje dobro za Novi list
Direktor Rijeèkoga lista i predsjednik Nadzornog odbora Novog lista Zdenko Mance, upitan za komentar odluka Skupštine, kratko nam je kazao da ga veseli èinjenica da se posao oko sklapanja ugovora o prijenosu poslovnih udjela bliži kraju i da æe se uskoro okonèati postupak preuzimanja poslovnih udjela.
- Kad kažem da je to dobro za buduænost i razvoj naše kuæe, mislim da dijelim opæe raspoloženje veæine kolega. Pokazali su to uostalom i gotovo unisonom odlukom o prihvaæanju obvezujuæe ponude o kupnji veæinskoga udjela. No, javnost treba znati da æe odluku o tome u narednim danima, najkasnije do 15. ožujka, donijeti svaki udjelnièar ponaosob, kaže Zdenko Mance.
|
|
International Women’s Day: Women confronting taboos and censorship |
|
“Everyone has the right to freedom of opinion and expression: this right includes freedom to hold opinions without interference and to seek, receive and impart information and ideas through any media and regardless of frontiers.” Universal Declaration of Human Rights, Article 19.
On the occasion of International Women’s Day, 8 March 2008, ARTICLE 19 has published a set of portraits of women activists who are speaking out against taboos, laws, and their governments. The publication entitled "Confronting Taboos and Censorship: Women Speaking Out" profiles women are claiming their right to speak and their right to impart information, including on issues which are often constructed as the most unmentionable of them all – rape and incest, reproduction and abortion, sexuality.
“Throughout the world, women are prevented from seeking, receiving and imparting information on their rights including their right to life, right to health, and sexual and reproductive rights. They confront silence and fears. They are denied information which could save their lives. They die. Pressures and taboos from our societies and cultures are enforced or re-enforced, tacitly or explicitly, by our States.” Said Dr. Callamard, ARTICLE 19 Executive Director.
“Against these historical trends, Lina Khoury in Lebanon, Sunila Abeysekera in Sri Lanka, Jacira Melo in Brazil, activists in Mexico have taken on taboos, hypocrisy and the censors, put sexuality, rape and abortion on the political and social agenda, and upheld the mantle for women’s rights.“
In Lebanon, Lina Khoury has triggered public debate about sex, harassment, domestic violence and coco, otherwise known as the vagina, through her play Hakeh neswan (Arabic for Women’s talk). In Brazil, Jacira Melo is promoting the reproductive rights of women through mass media, a difficult approach in Brazil due to the political influence exerted by conservative groups, especially the Catholic Church, which do not hesitate to refer to pro-abortion campaigners as “assassins”. In Sri Lanka, Sunila Abeyesekera is actively promoting a broad discussion on the decriminalisation of abortion, and repeal of the sodomy laws under which homosexuality is a crime. She is advancing the cause of lesbians, bisexual women and trans persons. In Mexico, access to information activists, including ARTICLE 19 Mexico, have allied their efforts with those promoting the rights of women to campaign for a proper information regime on reproductive rights, particularly on women’s right to abortion in Mexico City.
Dr. Callamard adds: “Governments must respect, protect and upheld women’s right to freedom of expression. The kind of censorship experienced by Lina Khoury, Sunila Abeyesekera or Jacira Melo is simply unacceptable.”
“Governments also bear a duty to inform women about their rights. They should as well inform the police and the medical establishment of the laws, policies, and guidelines, regarding such issues as contraception, abortion, and rape. Women are unjustly denied the proper police investigation or safe medical procedures to which they are legally entitled, because police or physicians are not properly informed about them, or are fearful and deterred from following them.”
It is the responsibility of governments to ensure that the police force follows proper procedures when investigating allegations of rape or incest, and to make rights to contraception or legal abortion transparent by publicising regulations and organising mass information campaigns.“
“On the occasion of the 60th anniversary of the Universal Declaration of Human Rights, let’s make sure that women claim as theirs the information space that centuries of silence and repression have denied them, and that we hold our governments to account whenever they fail to uphold our right to free expression and information.” |
|
NOTES TO EDITORS |
|
• The document is available: http://www.article19.org/pdfs/publications/women-s-day-2008.pdf • For more information, please contact Agnes Callamard, ARTICLE 19 executive director, at agnes@article19.org, + 44-207-278 9292 |
|
ARTICLE 19 is an independent human rights organisation that works globally to protect and promote the right to freedom of expression. It takes its name from Article 19 of the Universal Declaration of Human Rights, which guarantees free speech. |
|
Sudan: Freedom of Expression under Threat |
|
ARTICLE 19 together with its Sudan project partners condemns the latest attempts by Sudanese authorities to silence dissenting voices and intimidate, censor and harass the Sudanese media.
From February 6, 2008 Sudanese security forces began daily visits to print press houses and newspaper offices, removing news articles and columns critical of or unfavorable to the Sudanese Government.
The independent weekly newspaper Al-Midan was prevented from publishing an issue on March 4, following the visit of a security officer to its printing press. Al-Midan was ordered to remove articles detailing the newspaper’s court victory having been found ‘not guilty’ for a case brought against it by Sudanese security forces in April 2007.
The newspaper was also ordered to remove an article discussing the Darfur Sudan Libration Movement and expressing support of internally displaced persons (IDPs) in Darfur. Al-Midan is only one of many media institutions in Sudan targeted either through confiscations of newspaper copies, inflated fines and now ‘direct pre-print censorship’.
‘ARTICLE 19 condemns the recent crackdown on freedom of expression in Sudan’ stated ARITCLE 19 Executive Director, Dr. Agnes Callamard; ‘the censorship and harassment and intimidation on journalists carrying out their duties is a serious deterioration of the human rights situation in Sudan and a clear violation of the 2005 Comprehensive Peace Agreement (CPA) in addition to international conventions such as the International Convention on Civil and Political Rights (ICCPR)’
ARTICLE 19 and its partners, including the Khartoum Centre for Human Rights and Environmental Development, Norwegian People’s Aid, Olof Palme International Centre, Association for Media Development in Southern Sudan, and International Media Support have been running a project on ‘Promoting Civil Society Involvement in Developing Democratic Media Legislation in Sudan’ since 2007. |
|
NOTES TO EDITORS |
|
|
|
ARTICLE 19 is an independent human rights organisation that works globally to protect and promote the right to freedom of expression. It takes its name from Article 19 of the Universal Declaration of Human Rights, which guarantees free speech.
If you no longer wish to remain on ARTICLE 19's mailing list, please unsubscribe here
Alternatively, if you would like to receive region specific information only, send an email to subscribe stating which regions you would like to receive information about. |
Sredinom osamdesetih godina 20. stoljeæa nadigla se u SR Hrvatskoj, a i šire po zajednièkoj federaciji, opæa histerija oko tzv. darkera i navodnog pokreta "Crna ruža" u Zagrebu. Omladina sklonija crnim odjevnim predmetima samo što nije po ulici farbana u vedro i šareno, jer je njezin muzièki ukus i "gothic" pop-žanrovski interes prokazan kao svojevrsni kult suicida te ideologija - kontra života kao takvog. Socijalizam ipak nije mogao neokrznut otrpjeti realnu društvenu opasnost tih dosega, pa je uskoro sam propao. Nekim novim darkerima su, u meðuvremenu, postali oni što crnoj boji dodaju slovo U, dok im pojam "Bauhaus", primjerice, znaèi tek robnu kuæu. Ali, niti su darkeri bili prvi maloljetnici suspektni po svom stilu, niti je njima draga muzika posljednja na koju æe pasti anatema namijenjena samom Zlu.
Eno, na tapeti je odnedavno i "emo". Posrijedi je ekspanzivni "pokret uèenica koje velièaju samoubojstvo", to doznajemo iz dnevne štampe, proteklog tjedna usrdno angažirane oko raskrinkavanja "emomanije"... "Emosice" takoðer vole crno, slušaju i Avril Lavigne i "Mozart Season" – opet je sve krenulo od izbora muzike - a baš rado same sebe sijeku žiletima. Èak nekoliko "emogrupa" djeluje u zadarskim školama! "Emo", inaèe, dolazi od engleske rijeèi "emotional", što æe reæi da je naglasak na osjeæajnosti, oèito pretjeranoj. Nešto podrobnije razglabanje "emomanije" možete proèitati u izjavi Saše Antiæa iz splitske hip-hop grupe "The Beat Fleet", objavljenoj uz ovaj tekst. Ali, moramo se odmaknuti od pitanja muzike da bismo sagledali kontekst u kojem se autodestrukciji maloljetnika, i suicidu kao krajnjem njenom obliku, pretpostavljaju zavjerenièki organizirani uzroci. "Emo" je ustvari tek završna forma pripisana toj pojavi, no hrvatski mediji ukljuèeni u kampanju intenzivno se bave tinejdžerskim samoubojstvima još otprije, veæ par godina dižuæi tenziju na zadanu temu. Medijski bombardman Dobro, zacijelo nije rijeè o planiranom pothvatu, no bit æe da se medijima dopalo – ipak je publiku lako navuæi na izvještaj o curici koja se ubila (nitko ne zna zašto), a dotad je po iskazu prijatelja i susjeda bila najveselija u razredu i ulici... Službena, pak, statistika odaje kako je prošle godine bilo 20 posto manje pokušaja maloljetnièkih samoubojstava nego pretprošle, a prva dva mjeseca 2008. bilježe još niži prosjek. Daleko od toga da je oko 20 samoubojstava godišnje u ikojem smislu malena cifra, no èinjenica je da posljednjih godina ne raste. Prošle godine tako smo svjedoèili sluèajevima poput onog na Rabu, kad se medijska nacija združila u višednevnom èuðenju nad dvjema osmoškolkama koje su zajedno skoèile s crkvenog tornja. Prije toga javno se analiziralo ljubavno razoèarenje maturantice što se bacila u Pazinsku jamu. Objesili su se djeèaci iz Paga, Varaždina, Èaèinaca itd. Najnovije vijesti tièu se èetrnaestogodišnjaka iz Varaždina, koji se polio razreðivaèem i zapalio, te ga lijeènici još nastoje spasiti. Zapravo, ima i novije: u Našicama se objesila djevojèica iste dobi, dan prije tiskanja ovog broja Ferala. Po novinama se nagaða kako je na samoubojstvo potaknuta (i) aktualnim samospaljivanjem vršnjaka, ali nitko ne primjeæuje da je upravo medijski bombardman slikama i notama, ta opereta kroz kakvu društvo spektakla prelama jednu neizrecivu tragediju, ujedno iskljuèivi izvor dojmova za moguæu korelaciju. Mediji brižno tretiraju malodobnike kao jednu od najznaèajnijih potrošaèkih grupa, pri èemu su razni talent-natjeèaji tek posrednik za oblikovanje uzornog omladinca s poèetka ovog milenija. Što se tièe kontrapunktiranja tamnom stranom populacije, u novinskim kuloarima poznat je lanjski primjer licitiranja mobitelskom video-snimkom tuènjave u izvjesnom školskom dvorištu, dakle, nadmetanja izmeðu redakcija komercijalno zainteresiranih oko "ekskluzive". Krug je time zatvoren, a moguænosti što ih nudi poticanje na inn-destrukciju i autodestrukciju, više su nego široke i kreativno podatne, sve do dizanja sebe i razreda u zrak. Kad se nešto slièno i dogodi, i ako jednom doista poskoèi broj maloljetnièkih (samo)ubojstava, opet æe mediji za krivce proglašavati pop-muzièare, kao što su amerièki razapinjali Marylin Mansona nakon pokolja u srednjoj školi "Columbine"... Podmetanje uvjerenja Bila na stvari depresija ili bijes, samoubojstvo ili premlaæivanje, ne može se izbjeæi svekoliki negativni utjecaj narasle medijske tehnologije na sve društvene skupine - uputno je oèekivati još gore sutra. Mišljenje je to prof. dr. Lidije Arambašiæ, psihologinje s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja drži kako se odrasli jednom moraju suoèiti s odlukom hoæe li i dalje u svemu sudjelovati jedino podržavanjem tjedne senzacije do iduæe takve, i omoguæavanjem korištenja suvremene tehnike u te svrhe: "Kad se u to uplete kapital, izgleda kako novac postaje važniji od samog ljudskog roda. Jer, i ta djeca uskoro æe biti odrasli." Politièki impuls što progovara iz takve društvene prakse ipak se može definirati kao namjerno zadržavanje pažnje na jeftinim objašnjenjima tipa "emo", nalik ureðivaèkom forsiranju crne kronike radi lakšeg depolitiziranja javnog mnijenja te podvaljivanja uvjerenja o sluèajnim ili neizravno izazvanim nesreæama i pojedinaènim devijacijama kao temeljnim problemima u životu civilnog društva, s terorizmom kao apokaliptiènom i globalnom nad-prijetnjom našeg vremena. Meðutim, još je žešæa direktna agresija politièkog sustava, kojoj su maloljetnici u Hrvatskoj neprekidno izloženi. Klasièan set primjera u tom smislu pruža nam školski sustav. Uèenici su izloženi diskriminaciji vjeronaukom, pri èemu mogu osjetiti nametanje dodatnog centra moæi. Druga je njegova špica spolni odgoj, kojim se manipulira na jednako primitivnoj osnovi. Svako toliko, prosvjetno ministarstvo odobri novi udžbenik povijesti koji u najmanju ruku pristaje na šutnju o najzvuènijim momentima nedavne i malo starije prošlosti, iz razloga selektivnoga nacionalistièkog morala. Ponuðeni obrasci izvan toga, od obitelji do estrade, i na razne teme, u prosjeku su sve gori. Nakon pokušaja samospaljivanja djeèaka iz Varaždina, èula se i teza da se ugledao na stanovitog branitelja-samoubojicu, kao da je potonji izgorio u crtanom filmu o sve samim izvanzemaljcima, a ne u integralnoj domaæoj stvarnosti gdje bi, da svi autentièni pripadnici njegove suicidalno riziène skupine istodobno poèine samoubojstvo, ostalo još više lažnih s istim statusom. Zapuštenost maloljetnika, naspram aktivnome lošem utjecaju, najveæi je problem odnosa prema djeci u Hrvatskoj – smatra Vesna Puhovski, izvršna direktorica Foruma za slobodu odgoja i koordinatorica Upravnog odbora Koordinacije udruga za djecu: "Struèni suradnici u školama više se bave administracijom nego djecom. Škole se nisu prilagodile ni prelasku odraslih na radno vrijeme od devet do pet popodne, nego rade u smjenama i bez adekvatnog zbrinjavanja uèenika koji nisu na cjelodnevnom boravku. Parola da 'Hrvatska se voli djecom', ne realizira se u praksi, jer se njima ne bavimo dovoljno kompetentno. A mediji to samo dodatno pogoršavaju." Dvostruka žrtva "Od djece pravimo strojeve za uèenje i pamæenje", zakljuèuje pak Lidija Arambašiæ, "i postaje nam puno važnije da se sat matematike ili hrvatskog odvije do kraja, nego da nastavu prekinemo istog momenta kad se dogodi neki eksces izmeðu uèenika, i da se strpljivo posvetimo tome. Da s njima razgovaramo kao s ljudima koji imaju svoje želje i muke. A djeca su nam još i 'mila majka', kakvi smo mi odrasli, a iskljuèivo su odrasli odgovorni za to što se dešava djeci. Gledajuæi silne ekonomske afere s korupcijom i sliènim, gledajuæi kako se mjesecima prije i poslije izbora vrtimo samo oko odnosa nekolicine stranaka, gledajuæi kako se ogromna lova izdvaja za profesionalni sport, dok u djeèjim domovima curi voda za vrat, mogla bi ta djeca i sebi i nama biti puno gora." Na koncu ovih razgovora, a dan poslije samoubojstva uèenice iz Našica – nimalo sluèajno - stiglo nam je uoèi dedlajna i hvalevrijedno najnovije priopæenje Hrvatskog novinarskog društva "Mediji ne smiju biti suodgovorni za tragedije djece", koje objavljujemo u cijelosti: "HND još jednom najoštrije upozorava medije da o dogaðajima u kojima su djeca tragièni akteri izvješæuju profesionalno da ne bi postali suodgovorni za moguæe nove tragedije. Objavom vijesti o samoubojstvu, posebno djece, na naslovnim stranicama tiskovina i u udarnim minutama televizijskih i radijskih postaja, pridonosi se poveæanju broja suicida u iduæih deset dana, pokazala su istraživanja i iskustva drugih zemalja. HND ponovo poziva medije da hitno prestanu s takvom praksom, te da, bilo izravno ili neizravno, ne otkrivaju identitet djece u takvim i sliènim sluèajevima, jer time od njih èine dvostruku žrtvu. To se odnosi i na zaštitu privatnosti sve ostale djece koja su se našla pogoðena tragedijama, kojima svjedoèimo ovih dana", potpisao je za HND predsjednik Zdenko Duka. SAŠA ANTIÆ, "THE BEAT FLEET" POTROŠAÈKE LADICE
 | "Emo" je skraæeno od engleske rijeèi "emotional" ili "emotion" i tu bi se trebalo raditi o pojednostavljenom opisu ljudi, uglavnom u pubertetu, koji su izrazito senzibilni i emocionalni, ne srame se pokazati osjeæaje, misle da život u ovakvom svijetu nije vrijedan življenja, traže istinsku ljubav u svijetu konvencionalnosti i tim više su "emo", ako im je film bit u crnjaku koji granièi sa suicidalnosti (ne znam zašto mi pada na pamet Dražen Zeèiæ). Meðutim, takav opis ukazuje da se u suštini radi o natprosjeèno inteligentnim osobama i izrazitim individualcima i nekonformistima, pa je onda èudno da bi se oni sami svjesno etiketirali i stavljali u potrošaèke ladice, koje su prireðene od strane marketinških timova raznih kompanija. Zakljuèak je da "emo" kao životni stil i etiketu, najèešæe prihvaæaju oni koji ustvari nisu "emo", a željeli bi se takvima prikazati, dakle dobrostojeæi šminkeri, konformisti i potrošaèi kojima je "emo" estetski izbor ili izgovor za pubertetsko prenemaganje. Kako sam proèitao na više mjesta, izvoðaèi glazbe koja se smatra za "emo" misle da je smiješno, banalno i besmisleno etiketirati glazbu na taj naèin, jer je previše glazbe koja je izrazito emocionalna. Naravno, biti "emo" je stvar izbora i slobodne volje, ali apsurd je kad slobodna volja izabere još jednu potrošaèku ladicu u masovnom društvu. Ali, u isto vrijeme to je možda i najveæa potvrda slobodne volje. Da ne filozofiram sad, evo još jedno objašnjenje pojma, koje sam pronašao na Netu, autor æe se prepoznati: Što je EMO? Naziv za ovu grupaciju vuèe porijeklo iz Celja, da bismo shvatili zašto, valja nam poæi u 1894. godinu. Naime, upravo tada je stanoviti A. Westen zaèeo proizvodnju emajlirane posude u Celju pod znakom 2 lava - znakom vanredne kvalitete. Poduzeæe se uspješno širilo, razvijalo nove programe i dobilo novo ime: EMO (emajlirnica, metalna industrija, oružarna). Postoje 3 vrste proizvoda: Lahka posoda, ki jo oznaèujemo z blagovno skupino Merkur. Posoda je iz ploèevine debeline 0,6 mm razliènih oblik in izvedb. Sem spada tudi oblikovana posoda (èajniki, džezve, cedila, kavovarji, posode za mast itd). Poltežka posoda, ki je iz debelejše ploèevine (0,8 do 1,2 mm) razliènih oblik in izvedb. Sem spadajo blagovne skupine Ideal, Bled, Orion, Univerzal. Težka posoda iz debele ploèevine 1,5 do 2 mm. Sem spada skupina Eterne, Bioprogram, Emoton, Emolux in v letošnjem letu razvita visoko kvalitetna posoda Emomagic.
ZAGREB - Zgrožena naèinom na koji mediji izvještavaju o samoubojstvima i pokušajima samoubojstava djece i mladih, pravobraniteljica za djecu Mila Jelaviæ u srijedu je upozorila da je davanje publiciteta takvim dogaðajima vrlo opasno te da može rezultirati dalekosežnim štetnim posljedicama. Pravobraniteljica je nezadovoljna time što tiskani i elektronièki mediji uporno plasiraju informacije o stradanju djece kao glavne vijesti dana, te je pozvala sve novinare i urednike, a osobito glavne urednike, da se radi zaštite dobrobiti djece pridržavaju temeljnih profesionalnih naèela vezanih uz izvještavanje o djeci. Nedopustivo je, upozorava, iskorištavati zbunjenost èlanova obitelji žrtve i neposredno nakon tragedije izlagati ih u medijima, osobito ako je rijeè o djeci. Ipak, djeèja pravobraniteljica pozdravila je angažman medija koji su spremni upozoriti na to da su depresija i samoubojstva djece širi društveni problem i da su društvo i država dužni uèiniti sve kako bi zaštitili djecu i pomogli roditeljima u ostvarivanju odgovarajuæe skrbi o djeci. Pozvala je i roditelje da ulože napor kako bi ostvarili uzajamno povjerenje s djecom, da se educiraju i potraže savjete struènjaka. Pravobraniteljica je uputila preporuku Vladi te nadležnim ministarstvima i državnim tijelima da osiguraju cjelovito provoðenje Nacionalnog plana aktivnosti za prava i interese djece od 2006. do 2012. godine, koji izrièito zahtijeva izradu i provoðenje programa prevencije samoubojstava, te obvezuje na osiguranje dostupnosti službi za psihološku pomoæ i povjerljivih savjetovališta za djecu i mlade. Pravobraniteljica takoðer upozorava na slabosti u zakonskom reguliranju odgovornosti medija, stoga u svojoj preporuci poziva Vladu da kvalitetno, sveobuhvatno i uèinkovito regulira to podruèje te da osigura primjenu i nadzor nad provedbom zakona. [Mirela Lilek]
|
Armenia: State of Emergency |
|
5 March 2008 |
|
ARTICLE 19 is deeply concerned with the state of emergency declared in Armenia for the period 1 – 20 March 2008 and its grave consequences for freedom of expression of the mass media, political parties, non-governmental organisations and citizens of Armenia.
The declaration of the “state of emergency” by outgoing President Kocahryan was preceded by violent clashes between authorities and demonstrators following the presidential elections of 19 February. On 21 February 2008, large-scale peaceful demonstrations concerning the manner in which the presidential election had been conducted began in the capital, Yerevan. On 1 March the Armenian security forces dispersed the demonstrators using truncheons, tear gas and electric stun guns. Following these events the security forces then declared their intention to search for weapons while pointing out the “illegal nature” of such assemblies. The former President and opposition candidate, Levon Ter-Petrosyan, was placed under virtual house arrest on 1 March 2008. On the same day, President Robert Kocahryan declared a state of emergency to last until 20 March, which was later approved by the National Assembly. This was immediately followed by a second violent attack on the demonstrators which reportedly resulted in the deaths of 8 people and injuries to another 131.
Under the terms of the state of emergency, “publications of mass media concerning state and internal political issues” are limited to “official information of state bodies” only. It also imposes a total ban on “leaflets and implementation of political propaganda by other means without the permission of corresponding state bodies”, and prohibits “holding meetings, public rallies, demonstrations, marches, and other mass events” and “strikes and measures to stop or otherwise suspend the activities of organizations”.
ARTICLE 19 draws attention to Armenia’s ongoing international legal obligations in the current situation. The state has ratified both the International Covenant on Civil and Political Rights (ICCPR) and the European Convention on Human Rights and Fundamental Freedoms (ECHR), which guarantee the fundamental human rights to freedom of expression and freedom of assembly. Under Article 4 of the ICCPR, in a “state of public emergency which threatens the life of the nation”, a state “may take measures derogating from their obligations under the Covenant to the extent strictly required by the exigencies of the situation”. To invoke Article 4, therefore, two fundamental conditions must be met: the situation must genuinely amount to a public emergency which threatens the life of the nation, and the State party must have officially proclaimed a state of emergency. While the second of these conditions has been met, it is important to emphasise that states must also provide “careful justification for not only their decision to proclaim a state of emergency, but also for any specific measures based on such a proclamation”. Any restrictions on freedom of expression (Article 19 ICCPR) of the media and on the right to peaceful protest (Article 22 ICCPR) are unlawful unless they are in accordance with these rules and interpretive principles.
ARTICLE 19 is also concerned about the reported arrests of a number of members of the opposition, including Members of Parliament. It appears that some individuals have also been denied access to legal assistance, an essential element of the right to a fair trial (Article 14 ICCPR). MPs from the Heritage Parliamentary Group have consistently and unlawfully been refused any response to their enquiries about the condition of the detainees leading them to believe that the detainees may have been treated contrary to international and European human rights law.
Finally, ARTICLE 19 notes that international and regional intergovernmental actors – including the UN Secretary General, the Council of Europe Secretary General and the Presidency of the European Union, have expressed alarm at the human rights situation in Armenia.
ARTICLE 19 calls upon the Armenian government to: |
- Ensure that freedom of expression is effectively realized by all in Armenia, including media, non-governmental, political parties as well as ordinary citizens;
- Guarantee that any restrictions of such rights are strictly proportionate to the exigencies of the situation and are in compliance with the constitutional and international obligations of the Republic of Armenia;
- Initiate prompt and effective investigation on all incidents of attacks on and intimidation of media representatives during the elections and ensure that all those responsible are prosecuted;
- Ensure that media representatives are not attacked or deprived of their belongings while carrying out their professional responsibilities;
- Ensure that the people of Armenia have access to the media, including the internet;
- Ensure that all detainees enjoy the right to a fair trial (Article 6 ECHR, Article 14 ICCPR) and are not subjected to torture or other cruel or inhuman and degrading treatment or punishment (Article 3 ECHR and Article 7 ICCPR), which are non-derogable rights.
|
|
For more information please contact: Sejal Parmar, Senior Legal Officer, ARTICLE 19, + 44 20 7239 1192 sejal@article19.org |
|
|
|
ARTICLE 19 is an independent human rights organisation that works globally to protect and promote the right to freedom of expression. It takes its name from Article 19 of the Universal Declaration of Human Rights, which guarantees free speech. |
|
Tunisia: ARTICLE 19 strongly condemns assault on human rights activists by Tunisian customs |
|
Members of the Tunisia Monitoring Group (TMG), a coalition of 18 member organisations of the International Freedom of Expression Exchange (IFEX) network, including ARTICLE 19 are appalled at the treatment of human rights activists Sihem Bensedrine and Omar Mestiri upon their arrival in Tunisia on 3 March 2008.
Bensedrine is the Secretary General of the Observatory for the Freedom of Press, Publishing and Creation in Tunisia (OLPEC). Bensedrine is also spokesperson of the National Council for Liberties in Tunisia (CNLT). Mestiri is the managing editor of “Kalima” online newspaper.
According to OLPEC’s vice-president Naziha Rjiba, the two activists arrived from Europe in the port of La Goulette. Upon arrival, they were held by customs for six hours, during which time Bensedrine was violently attacked, leaving bruises on her body. The customs agents confiscated cell phones, documents and computer hard discs from both Bensedrine and Mestiri – copying files and passwords from their laptops.
Bensedrine has previously been assaulted on numerous occasions, including while in prison in 2001. She has suffered broken ribs and other injuries, and been called vicious names in the pro-government media for her outspoken campaign for democracy and free expression in Tunisia. For her work, she has been awarded the 2008 Danish Peace Award, as well as other awards including the Canadian Journalists for Free Expression (CJFE) 2004 International Press Freedom Award.
This assault follows a recent attack on Samia Abbou and Fatma Ksila, two women activists who were assaulted by police in Sousse on 18 February.
All 18 members of the TMG calls on the Tunisian government to cease these repeated brutal attacks on human rights activists in Tunisia. TMG members further support the complaint being registered by Bensedrine and Mestiri against the customs agents for “brutality” and “false imprisonment.”
Members of the IFEX-TMG: Arabic Network for Human Rights Information (HRINFO), Egypt ARTICLE 19, United Kingdom Canadian Journalists for Free Expression (CJFE), Canada Cartoonists Rights Network (CRN), United States Egyptian Organization for Human Rights (EOHR), Egypt Index on Censorship, United Kingdom International Federation of Journalists (IFJ), Belgium International Federation of Library Associations and Institutions (IFLA), Netherlands International Press Institute (IPI), Austria International Publishers' Association (IPA), Switzerland Journaliste en danger (JED), Democratic Republic of Congo Maharat Foundation, Lebanon Media Institute of Southern Africa (MISA), Namibia Norwegian PEN, Norway World Association of Community Radio Broadcasters (AMARC), Canada World Association of Newspapers (WAN), France World Press Freedom Committee (WPFC), United States Writers in Prison Committee of International PEN (WiPC), United Kingdom |
|
Seven Key Problems Remain in Draft European Convention on Access to Official Documents |
|
ARTICLE 19, Access Info and Open Society Justice Initiative are deeply concerned that the current version of the draft European Convention on Access to Official Documents fails to guarantee a full right of access to information.
The three organisations call on the Steering Committee for Human Rights, which will consider the draft text of the Convention on 26th March, to address these concerns and to reform the treaty accordingly to ensure that it provides genuine guarantees for the right of access to information.
Following the final drafting session of the Group of Specialists in Strasbourg on 12-15 February 2008, the three organisations have identified seven main problems to the draft Convention: 1. Failure to include a clear opening guarantee of the right of access to official documents and the principle of publicity. 2. Failure to include information held by legislative bodies under the scope of the right of access to official documents; 3. Failure to include information held by judicial bodies under the scope of the right of access to official documents; 4. Failure to extend the right of access to official documents to private bodies that exercise public functions or operate with public funds; 5. Absence of a requirement that states set statutory maximum time-limits within which requests must be processed; 6. Absence of a guarantee that when requests for information are denied, the requestor will have access to an appeals body which has the power to order public authorities to disclose official documents; 7. Failure to define which provisions of the Convention may or may not be subject to reservations.
Access Info Europe, ARTICLE 19 and the Open Society Justice Initiative are seriously concerned that the proposed draft of the future Convention still sets standards that fall below prevailing law and practice in Council of Europe member states, and is below the standards of other international instruments in this area.
For instance, the Aarhus Convention on Access to Environmental Information, guarantees a right to “information” (rather than the more limited concept of “documents”), establishes maximum time-frames for responding to information requests, and requires a binding appeals mechanism.
The European Union’s Regulation (EC) No 1049/2001 on regarding Public Access to European Parliament, Council and Commission Documents also apply to the legislative branch (European Parliament) – an essential requirement if the public is to participate in decision-making and know what laws and rules are being developed.
Comparative study of laws in the Council of Europe region confirms that most of the legal regimes of member states establish a broad definition of access to information and almost always apply to the legislative branch of government.
One recent survey found that out of 26 European countries, relevant legislation in 22 of those countries refers to access to information rather than documents. Of these 26 countries, 21 grant a right of access to information held by the legislative branch, and others have specific legislation on publicity of legislative acts. |
|
NOTES TO EDITORS |
|
For more information, please contact • Helen Darbishire, Executive Director, Access Info Europe + 34 667 685 319 helen@access-info.org • Sejal Parmar, Senior Legal Officer, ARTICLE 19, + 44 20 7239 1192 sejal@article19.org • Darian Pavli, Legal Officer, Open Society Justice Initiative + 1 646 247 4504 dpavli@justiceinitiative.org |
Hrvatsko novinarsko društvo još jednom najoštrije upozorava medije da o dogaðajima u kojima su djeca tragièni akteri izvješæuju profesionalno da ne bi postali suodgovorni za moguæe nove tragedije.
Objavom vijesti o samoubojstvu, posebno djece, na naslovnim stranicama tiskovina i u udarnim minutama televizijskih i radijskih postaja, pridonosi poveæanju broja suicida u iduæih deset dana, pokazala su istraživanja i iskustva drugih zemalja.
HND ponovo poziva medije da hitno prestanu s takvom praksom, te da, bilo izravno ili neizravno, ne otkrivaju identitet djece u takvim i sliènim sluèajevima, jer time od njih èine dvostruku žrtvu. To se odnosi i na zaštitu privatnosti sve ostale djece koja su se našla pogoðena tragedijama, kojima svjedoèimo ovih dana.
Za HND Zdenko Duka, predsjednik
Poštovani, za našeg kolegu Tomislava Miletiæa (roðen 1971.g.) koji je iznenada obolio od leukemije hitno se traži krvna grupa AB +. Na Rebru gdje je hospitaliziran, na zalihama nemaju ni kapi te krvne grupe. Nula nije baš podesna jer je u lošem stanju i doktori traže baš njegovu krvnu grupu koja je najrijeða. S obzirom da je veæ u tretmanu, HITNO je preblaga rijeè, stoga Vas molim da ovaj mail proslijedite svojim prijateljima i poznanicima ili ako netko ima tu grupu i voljan je dati krv, neka se javi:
gospoði Jasminki Dugandžiji Mašoviæ na broj 098/288 945 ili mail: jasminka.dugandzija-masovic@zg.htnet.hr i pošalje svoje podatke i telefonski broj radi kontakta. Molimo Vas da mail proslijedite dalje.
Zahvaljujemo na pomoæi! -- ZAKLADA ANA RUKAVINA Snježana Pregernik, voditeljica ureda tel. 01/48 12 827 fax.01/48 10 853 mob. 099 48 73 565
Grad Zagreb kao suvlasnik 25 posto Radia 101 odluèio je prepustiti svoj udio bez naknade 96 zaposlenika tog medija. Zagreb je imao najveæi pojedinaèni udio u temeljnom kapitalu 101-ice koji ukupno iznosi 2,2 milijuna kuna. Odluka o prepuštanju je obrazložena argumentom da Zagreb nema interes biti vlasnik ili suvlasnik nijednog medija, nego je interes osigurati neovisnost sredstava javnog priopæavanja. Ako zaposlenici ne iskoriste svoje pravo prvokupa, Grad æe ponuditi svoj udio na tržištu. Ako pak iskoriste dar Grada, svaki od 96 zaposlenika koji veæ imaju udjele poveæat æe svoj udio na nešto više od jedan posto ili oko 25.000 kuna
|
Russia: Following Presidential Elections, Freedom of Expression Remains Under Severe Threat |
|
ARTICLE 19 expresses strong concern at trends in Russia that threaten the right to freedom of expression and information. Inconsistent application of unduly restrictive legislation, in particular new provisions on extremist activity, physical attacks and harassment of non-governmental organisations and independent media have created a climate in which the right to free expression cannot fully be exercised.
Attacks on journalists continued in the run up to last Sunday’s elections. Since January at least four attacks on journalists have been recorded, and in no case have the attackers been found or charged. The murders in 2004 and 2006 of prominent journalists Paul Klebnikov and Anna Politkovskaya remain unsolved.
Journalists continue to be detained by law enforcement agencies in the normal course of their work. Since January 2008, two oppositional newspapers, in St Petersburg and Tolyatti have had their computers seized on suspicion of using counterfeit software. On 26 January ten journalists were detained while covering an opposition rally in Nazran and deported to a neighbouring region. Later, on 13 February, Magomed Yevloyev, owner of the opposition website Ingushetiya.ru was detained and charged with organising disturbances that occurred at the rally.
The organisation Voice of Beslan, a pressure group formed to represent the victims of the Beslan school hostage tragedy in 2004, is the subject of three ongoing cases. It is charged with extremist activity for a statement which appeared in 2005 on its website accusing the government of incompetence in the handling of the Beslan tragedy and Vladimir Putin of being a supporter of criminals. In an administrative case it is charged with illegal placing of a road sign: during a November 2007 protest activists erected a sign reading ‘Putin’s Way’, with an arrow pointing to Beslan’s destroyed school No. 1. Three of Voice of Beslan’s leaders are also charged with disturbing the order of a court over an incident on 8 February in which they accused a judge of using forged documents as the basis for an earlier decision to liquidate the organisation, which was eventually overturned by the Russian Supreme Court.
Under amendments to the Law on Counteracting Extremist Activity made in 2007, libel or slander of a public official may be classed as an extremist activity. Defamation is a criminal offence punishable by up to four years in prison. Of particular concern is that defamation legislation affords special protection against insult to government officials while carrying out their duties, potentially allowing the law to be used to shield them from criticism.
ARTICLE 19 calls upon authorities to: |
- Take effective measures to prevent attacks against, killing and disappearances of media workers and, when they do occur, carry out thorough and impartial investigations with a view to bringing the perpetrators to justice;
- Ensure full investigations of unsolved murders of journalists;
- End legislative harassment of Voice of Beslan;
- Amend the Law on Counteracting Extremist Activity, to ensure that individuals are not found guilty of extremist activity unless they intend to incite terrorism and there is a likelihood that violence will occur imminently as a result of the statement. Similarly, if these conditions are not met, literature should not be subjected to bans;
- Decriminalise defamation, or at a minimum abolishing imprisonment as a penalty for defamation, and ensure that any financial penalty imposed on the defendant is proportionate;
- Ensure that defamation provisions are not abused to shield the authorities, including courts, from criticism.
|
|
NOTES TO EDITORS |
|
For more information: please contact Catrina Pickering, Advocacy and Communications Officer, catrina@article19.org, +44 207278 9292 |
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101
|
 |
|