|
|
Arhiva priopćenja
Ukupno: 2016
Bratislava - Vodeæe slovaèke novine juèer su prosvjedovale objavivši isti tekst na inaèe praznima naslovnicama u znak protesta protiv nacrta zakona o medijima za koji smatraju da æe potkopati slobodu tiska. Na naslovnicama je bio popis grijeha zakona koji bi ih primorao da tiskaju reakcije ljudi ili institucija na bilo koju prièu èak i kad je objavljena istina. "Postoji rizik za novine da o njihovu sadržaju neæe odluèivati redakcije nego politièari", napisao je kolumnist Dag Danis. (Hina/Reuters)
PRESS RELEASE CROATIA
Vienna, 27 March 2008
The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe and an affiliate of the International Press Institute (IPI), joins the Croatian Journalists Association in its support for Zeljko Peratovic, freelance journalist and blogger, in his civil petition passed on 14 March 2008 to the Committee for Internal Politics and National Security and the Council for Civil Supervision of Intelligence Agencies in Croatia. In the petition, Peratovic is asking the authorities to protect his professional rights and freedoms and to cease the pressure to which the Security Intelligence Agency has exposed him to over the past few years.
Zeljko Peratovic was imprisoned on 17 October 2007. He was later released after spending 20 hours in police custody. SEEMO reacted to this case on 6 November 2007 with a protest to Croatian officials. According to the authorities in Zagreb at the time, Peratovic had allegedly published state secrets on his blog. The police confiscated his equipment and materials, including three PCs.
SEEMO Secretary General, Oliver Vujovic, said, "Journalists should have the freedom to express themselves and do their job without pressure from State authorities, regardless of the media they work in. Freedom of expression is not only guaranteed by law, but is also the foundation for the democratic development of society. Journalists play an important role in any society by holding others accountable for their actions, and it makes no difference if they carry out this job using new media, such as blogs, or work in the traditional forms.”
PRESS RELEASE SERBIA
Vienna, 27 March 2008
The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe and an affiliate of the International Press Institute (IPI) is deeply concerned by the recent death threats against Momcilo Djorgovic, editor-in-chief of the Serbian weekly Nedeljni Telegraf, and Danijela Milinkovic, assitant to the editor-in-chief.
According to information made available to SEEMO, on 24 March, a letter signed by the “red berets” arrived at the editorial office of the weekly. The “red berets” are the former Special Forces Corps of Serbia. According to the official press release issued by the Nedeljni Telegraf, the letter contained, besides many insults, threats adressed to Djorgovic and Milinkovic warning them to “take care that a bullet is not put through their heads,” or that “they will be blown up.” The editorial office informed the police of the threats.
Commenting on the incident, SEEMO Secretary General, Oliver Vujovic, said, "SEEMO strongly condemns all threats against journalists as a violation of the fundamental principle of freedom of expression. I would like to urge an immediate and through investigation by the Serbian authorities.”
PRESS RELEASE ALBANIA
Vienna, 27 March 2008
The Vienna-based South East Europe Media Organisation (SEEMO), a network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe and an affiliate of the International Press Institute, strongly criticises recent comments made by the Prime Minister of Albania, Sali Berisha, against journalists.
According to information before SEEMO, on 18 March 2008, Berisha insulted journalists during a government meeting that was not only carried out in front of reporters, but also broadcast live on television. The Prime Minister was commenting on coverage of an explosion that occurred in Gerdec, near Tirana, on 15 March 2008, and repeatedly insulted journalists reporting on this matter.
“We deeply criticise these events and this manner of communication,” said SEEMO Secretary General, Oliver Vujovic, “particularly when it is carried out by public authorities.” Vujovic continued, “SEEMO calls for and strongly supports the maintenance of a respectful environment for journalists and media in Albania, as in every other country, as such an environment is the cornerstone of a true democracy.”
---------------------------------------------------------------------
SEEMO is a regional network of editors, media executives and leading journalists in South East Europe.
|
31 civil society organisations call on the Human Rights Council to protect special mandate on Freedom of Expression |
|
31 civil society organisations from around the world, the majority from member states of the Organisation of the Islamic Conference call on the Human Rights Council to protect the mandate of the Special Rapporteur on the promotion and protection of the right to freedom of opinion and expression and to reject the amendment to the mandate proposed by the Organisation of the Islamic Conference (OIC).
Ahead of a crucial vote at the Human Rights Council, We the undersigned national and international human rights organisations and other groups defending freedom of expression call on member states of the Human Rights Council to protect the mandate of the Special Rapporteur on Freedom of Expression.
During the 7th session of the Human Rights Council (HRC), the OIC formally introduced an amendment to the mandate of the Special Rapporteur on Freedom of Expression which, if passed, would require the Special Rapporteur to “report on instances where the abuse of the right of freedom of expression constitutes an act of racial or religious discrimination, taking into account Articles 19(3) and 20 of the International Covenant on Civil and Political Rights and General Comment 15 of the Committee on Elimination of All Forms of Racial Discrimination which stipulates that the prohibition of the dissemination of all ideas based upon racial superiority or hatred is compatible with the freedom of opinion and expression.” Member states of the HRC will vote on the proposed amendment and the mandate at the end of the week.
We, the Undersigned, are deeply concerned that the proposed amendment undermines the mandate of the Special Rapporteur on freedom of expression, at a time when it most needs protection and strengthening.
The proposed amendment is particularly problematic for the following reasons:
1. It goes against the spirit of the mandate: The role of the Special Rapporteur is not to look at abusive expression, but to consider and monitor abusive limits on expression. There are several other United Nations bodies which have a specific role in relation to incitement to racial hatred, such as Committee on Elimination of All Forms of Racial Discrimination (CERD), which has devoted a lot of attention to it.
2. It lacks balance: The amendment only focuses on restrictions to freedom of expression, rather than on the idea of an appropriate balance between the positive protection for the right to freedom of expression and the need to limit incitement to racial and religious hatred. This lack of balance is reflected, for example, in the opening language, as well as in the reference only to Article 19(3), which is about restrictions on freedom of expression, rather than to Article 19 as a whole.
3. It is unnecessary: It is inherent to the mandate that the Special Rapporteur should consider and comment on appropriate limitations to the right to freedom of expression, as the current post-holder Ambeyi Limbago has done many times before (as well as his predecessor). Furthermore, by focusing specifically on one type of restriction, the proposed amendment puts undue emphasis on it.
4. It can be misinterpreted: The convoluted wording of the amendment may leave international human rights law generally and the special mandate specifically open to various misleading interpretations.
• International law provides for a clear and carefully calibrated framework of standards in this area, found in Articles 19 and 20 of the International Covenant on Civil and Political Rights, which rule out incitement to hatred on the basis of nationality, race or religion but which protect criticism, including criticisms of politics, beliefs systems or religion. In particular, the provisions on protection of reputation contained in international human rights law are designed to protect individuals, not abstract values or institutions.
• While international law permits certain restrictions on speech to protect reputation of individuals, these restrictions are not extended to cover religions per se. International law does not entirely rule out restrictions on speech to protect religion but circumscribes the precise scope of such restrictions. Religious believers have a right not to be discriminated against on the basis of their beliefs, but religion itself cannot be set free from criticism.
• The equality of all ideas and convictions before the law and the right to debate them freely is the keystone of democracy. As international human rights courts have stressed, freedom of expression is applicable not only to “information” or “ideas” that are favourably received, but also to those that may offend, shock or disturb any or all of us. The current amendment may be understood as an attempt to undermine this well-established framework.
We, the Undersigned, are particularly troubled by the repeated attacks against the mandate of the Special Rapporteur, and freedom of expression.
In view of the recent global rise in intolerance, the Human Rights Council should instead insist that freedom of expression itself is one of the most effective recourses and tools against abuses of human rights, including abuses of the right to equality. It should invite all relevant UN mandates to strengthen cooperation amongst such bodies towards promoting a better understanding of the indivisibility of human rights and what that principle means in practice. The Human Rights Council should also urge all member states to reinforce the international protection of the human rights of every people and every person – in particular, the individual rights to life, equality and justice, as well as the rights of minorities, including religious minorities, against acts of hatred, oppression and violence.
Signatories:
ARTICLE 19, UK
Cairo Institute for Human Rights Studies (CIHRS), Egypt
Adaleh Center for Human Rights Studies, Jordan
Al-Haq, Palestine
Andalus Institute for Tolerance and Anti-Violence Studies, Egypt
Amman Centre for Human Rights, Jordan
Azerbaijan Journalists' Trade Union, Azerbaijan
Bahrain Centre for Human Rights, Bahrain
Canadian Journalists for Free Expression, Canada
Cartoonists Rights Network, USA
Damascus Center for Human Rights Studies, Syria
Egyptian Initiative for Personal Rights, Egypt
Freedom House, USA
Greek Helsinki Monitor, Greece
Index on Censorship, U.K
International Pen, U.K
Iraqi Centre for Transparency and Anti-Corruption, Iraq
La Ligue Tunisienne pour la défense des Droits de l'Homme, Tunisia
Maharat Foundation, Lebanon
Massline Media Centre (MMC), Bangladesh
Media Institute of Southern Africa, Namibia
Media Rights Agenda, Nigeria
Palestinian Centre for Human Rights (PCHR), Palestine
Pakistan Press Foundation (PPF), Pakistan
Reporters Without Borders (RSF), France
Southeast Asian Press Alliance (SEAPA), Thailand
The Alliance of Independent Journalists (AJI), Indonesia
The Arabic Network for Human Rights (Egyptian)
The Centre for Peace and Development Initiatives (CPDI), Pakistan
The Network of African Academics for Media Policy and Regulation
The World Association of Newspapers, France |
|
|
ZAGREB Uèilište za obrazovanje odraslih ProEduca i Meðunarodni centar za profesionalno usavršavanje novinara (ICEJ) pokrenuli su obrazovni program pod nazivom "Novinar - specijalist za gospodarsko izvještavanje". Program je razraðen u osam modula, a predavaèi su hrvatski sveuèilišni profesori, medijski struènjaci te gospodarski novinari istaknutih medija iz zemlje i inozemstva. Cijena programa, uz uvjet da bude 25 polaznika, iznosi 16.620 kuna po osobi.
Hrvatsko novinarsko društvo poziva Hrvatski sabor da vrati na doradu izvješæe Vlade RH o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2007. godinu jer je stanje u tom izvješæu uljepšano. Brojne važne informacije koje od tijela javnih vlasti traže novinari i graðani i dalje nisu dostupne i namjerno se neopravdano prešuæuju.
Pravo na informacije jedno je od osnovnih ljudskih prava i glavni alat novinarskog posla ali politièka kultura za primjenu Zakona o pravu na pristup informacijama u nas još nije primjerena demokratskom društvu za koje se svi, barem deklarativno, zalažemo.
HND podržava prijedloge kojima se Zakon želi uskladiti s europskim standardima uvoðenjem u Zakon testa javnog interesa koji procjenjuje kad je pravo javnosti da zna važnije od bilo kojih ogranièenja za dobivanje informacije.
Predlažemo i da se u buduæoj promjeni Ustava RH pravo graðana na pristup informacijama uvrsti i kao ustavno pravo.
Zdenko Duka, predsjednik
Iznoseæi zakljuèke sa skupa, predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva (HND) Zdenko Duka pozvao je Hrvatski sabor da vrati na doradu izvješæe Središnjeg ureda za državnu upravu o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2007. godinu, jer je ono, kako tvrdi, "preoptimistièno i uljepšano, a brojne važne informacije se prešuæuju".
Sudionici skupa su se založili da se kroz promjene postojeæeg zakona u njega uvede test javnog interesa, a kroz ustavne promjene bi se pravo graðana na pristup informacijama trebalo podiæi na ustavnu razinu. Duka je takoðer rekao da æe HND zakljuèke okruglog stola poslati saborskom Odboru za medije.
Naèelnica Središnjeg ureda za državnu upravu Mirjana Švajcer rekla je da taj ured na temelju izvještaja tijela javnih vlasti izraðuje objektivna izvješæa koja dostavlja Vladi, a Vlada Hrvatskom saboru. Istaknula je da se ni pedeset posto državnih tijela ne odgovora na pitanja koja im postavlja Središnji ured za državnu upravu.
Napominjuæi da Zakon nije dobar, Švajcer je rekla da æe ove godine Središnji ured iæi u njegove izmjene i dopune uvoðenjem testa javnog interesa. Smatra da u bi se u njemu trebao i proširiti krug obveznika koji su dužni postupiti po tom zakonu.
Saborski zastupnik SDP-a Nenad Staziæ rekao je da je problem u neprimjenjivanju toga zakona te u metodologiji sastavljanja izvješæa. Smatra da se u tom izvješæu može doæi do "neke poluistine", ali se mora pažljivo èitati i usporeðivati podatke. Ocijenio je da bi izvješæe trebalo biti kritiènije, a ne samo zbir statistièkih podataka.
Novinarka Jelena Berkoviæ upozorila je da su novinari nezadovoljni radom glasnogovornika i samih državnih institucija. Rekla je da glasnogovornici sebe veæinom doživljavaju kao èitaèi raznih propisa i odredbi, a ne kao posrednici izmeðu novinara i dužnosnika. Upozorila je na zatvorenost veæine državnih institucija na svim razinama, a pogotovo sudova i institucija lokalne uprave i samouprave.
Predsjednica GONG-a Suzana Jašiæ rekla je da je Zakon o pristupu informacijama donesen zbog pritiska nevladinih udruga, ali nije ozbiljno shvaæen. Smatra da bi u izmjene toga zakona trebalo uvesti sustav edukacije te da on bude prepoznat kao "alat" kojim æe novinari i graðani moæi kontrolirati rad tijela državne uprave. Ocijenila je da bi u novi zakon trebalo uvesti i HTV kao tijelo s javnim ovlastima.
Na okruglom stolu sudjelovali su predstavnici Središnjeg ureda za državnu upravu, politièari, novinari, predstavnici nevladinih organizacija i pravnici.
(Hina)
Hrvatsko novinarsko društvo organizira
u srijedu 26. ožujka u 10 sati u Klubu novinara, Perkovèeva 2,
okrugli stol o provedbi Zakona o pravu na pristup informacijama za 2007. godinu.
Hrvatski sabor æe vrlo skoro raspraviti najnoviji Vladin izvještaj. Suprotno tvrdnjama u tom izvještaju, brojni novinari tražeæi informacije od tijela javne vlasti èesto nailaze na zatvorena vrata.
Osim novinara, okruglom stolu æe prisustvovati struènjaci, predstavnik Središnjeg ureda za državnu upravu i politièari.
Zdenko Duka
predsjednik HND-a
| Medijska afera o HRT-ovu gubitku prava za prijenos i proizvodnju signala za SP u rukometu 2009. godine iznjedrila je svog Pedra, pa æe sada valjda svi biti zadovoljni. Robert Šveb je podnio neopozivu ostavku na mjesto ravnatelja Hrvatske televizije, što je bio posljednjih osam mjeseci, no iz njegova obrazloženja moglo bi se zakljuèiti da je ona iznuðena. Mediji su 14. ožujka objavili da je RTL kupio prava za proizvodnju signala i prijenos SP-a javnoj televiziji pred nosom HRT-a, što je predstavljeno kao nacionalna tragedija i sramota neviðenih razmjera. Tih dana intenzivno su se tražili krivci, a stvari su dodatno pogoršavali HRT-ovci koji nisu htjeli objasniti javnosti sve okolnosti i razloge nedobivanja prava. Najèešæe se krivilo glavnog ravnatelja Vanju Sutliæa, a tražile su se i ostavke Šveba, Sutliæeva pomoænika za televiziju Bože Sušeca, te vodstva sportskog programa na èelu s Brunom Kovaèeviæem. |
Interes javnosti
Tek je Šveb uz ostavku (a trebao je davno prije) rasvjetlio dio onoga što je prethodilo odluci o dobitniku prava. Dakle, HRT se prijavio na natjeèaj za produkciju i ekskluzivna prava: za prava je HRT ponudio 150 tisuæa eura, što je 60 posto više od iznosa kojeg su platili za SP u Njemaèkoj 2007. godine, a za produkciju nisu uspjeli naæi rješenje jer ne raspolažu dovoljnom kolièinom HD opreme. Za unajmljivanje, kaže Šveb, nije više bilo vremena, a kada bi se ona išla kupovati stajala bi 100 milijuna kuna i ta investicija u konaènici ne bi bila isplativa i razumna. S druge strane, RTL je, navodno, ponudio nekoliko puta veæi iznos, a neslužbeno se govori o 700 tisuæa do milijun eura za cijeli paket. Pritom ni hrvatski RTL ne raspolaže traženom tehnologijom (šest reportažnih kola s minimalno osam kamera, za finale i 12, sve u HD tehnologiji). Stoga se veæ govori da æe skupu opremu, jednostavno, posuditi od nekih bogatijih europskih RTL-a, a da su prava zapravo kupili za sve televizije svojih vlasnika. Dakle, HRT bi da je htio dobiti prava produkcije i prijenosa trebao platiti više od RTL-a, što znaèi možda i milijun eura. Osim toga, morao bi investirati u HD opremu oko sto milijuna kuna. Kako je rijeè o televiziji èiji je novi glavni ravnatelj najavio da æe im ovo biti jedna od najtežih poslovnih godina, a štednja mu je apsolutni imperativ što dokazuje i naredba da njihove ekipe tijekom službenih putovanja moraju dijeliti hotelske sobe, Švebova odluka èini se potpuno opravdanom. To više što interes javnosti time nije ugrožen, jer sve æe utakmice hrvatski gledatelji moæi pratiti na svojim malim ekranima. Ipak, njegov šef je to doživio kao poraz za koji je tražio odgovornost. Otuda Švebovo objašnjenje da i dalje vjeruje kako je ispravno postupio, ali odlazi zbog izostanka podrške "vodstva HRT-a". |
Komentatorski resursi
Osim Sutliæa, pod tim "vodstvom" zasigurno je mislio i na Božu Sušeca, Sutliæeva pomoænika za televiziju, koji je s ravnateljem HTV-a èesto bio u sukobu. Upravo bi Sušec, barem privremeno, mogao zamijeniti Šveba na njegovom mjestu. Oèito je da je nekima teško shvatiti da su prošla vremena kada je bilo posve logièno da državna ili javna televizija dobiva prava za sve što poželi. Danas u Hrvatskoj postoje još dvije komercijalne televizije s nacionalnom koncesijom iza kojih stoje vrlo moæni, utjecajni i konaèno, bogati strani vlasnici. U neka bivša vremena HRT je prenosio sve što je htio, a što njegove èelnike nije zanimalo nije prenosio nitko, jer konkurencije nije bilo. Dolaskom drugih televizijskih kuæa stvoreno je ozbiljno tržište, a cijene za prava uzdižu se u nebo. Potpuno je logièno da se u toj utakmici javne televizije ne mogu boriti. Stoga je i Europska unija radiotelevizija (EBU) poèela otkupljivati neka skupa prava i prodavati ih svojim èlanicama ispod tržišne cijene. Ne treba sumnjati da je RTL sposoban dobro odraditi preuzete obaveze, jer bi u cijeloj ovoj prièi problem mogli biti tek tanki komentatorski resursi RTL-a, no vremena je još dosta pa æe vjerojatno doskoèiti i tom problemu. |
| Agencija Sportfive je i prije igrala važnu ulogu u sukobu HTV-a i RTL-a o pravima za sportske prijenose. Tako je ista agencija prodala prava RTL Televiziji za prijenos kvalifikacijskih utakmica hrvatske nogometne reprezentacije za Europsko prvenstvo, i to u vrijeme kada je Bertelsmann bio vlasnik i RTL-a i Sportfivea. |
Kaže se da do-voljno èesto po-navljana laž prije ili poslije postaje istinom. Ponavljanje bilo kakve tvrdnje, bez obzira je li ona istinita ili lažna, u ljudskoj psihi stvara dojam vjerodostojnosti. Tvrdnja koju ju je ljudski um zabilježio u memoriju u nekoliko navrata, zbog samog mehanizma našeg pamæenja, uskoro æe biti doživljena kao èinjenica. Postat æe aksiom, bez obzira što dokazivanje niti ima smisla niti je uopæe u tom sluèaju zaista i provedeno.
Novinarstvo je tijekom cijele svoje povijesti èuvalo društvo od tog psihološkog efekta koji tvrdnju pretvara u èinjenicu, pa tako i laž može pretvoriti u istinu. Utvrðivanjem istine samo onim èinjenicama koje su doista dokazane, objektivno može biti pretpostavljeno subjektivnom, što je oduvijek bio temeljni postulat novinarstva, a koje se danas naziva tradicionalnim ili profesionalnim novinarstvom.
Civilizacijski dosezi koje donosi dostupnost suvremene tehnologije, a ponajviše interneta, takvu sliku novinarske profesije, meðutim, uvelike su izmijenili. Zbog èinjenice da je web sam za sebe medij, no za razliku od onih tradicionalnih poput radija, televizije i tiska, prema svojoj prirodi neureðen i anarhièan, novinarstvo koje produkte svoje profesije distribuira pojedincima upravo preko medija, jednako je tako postalo neureðeno i anarhièno.
Na internetu je eter na raspolaganju svakome, pa i onome tko za objektivnost i istinu nimalo ne mari ili ih namjerno izigrava, a širenjem dostupnosti pristupa internetu proporcionalno se širila i raspoloživost etera tradicionalnih medija za one kojima temeljni novinarski zavjeti ne predstavljaju nikakvu profesionalnu smjernicu.
Banaliziranje
Kako se dostupnost interneta najbrže proširila Sjedinjenim Državama, trend nadvladavanja amaterskog novinarstva u odnosu na profesionalno, pogodio je najprije medije upravo tog podneblja. Prva faza banaliziranja novinarstva zapoèela je popularizacijom korisnièki generiranih sadržaja na internetu u kojima si je svojih “pet minuta slave” pokušao priskrbiti doslovce svatko.
Zahvaljujuæi blogovima, bilo je tko mogao postati kolumnist, komentator društva, sociolog i psiholog u jednom tijelu. Bez obzira na stupanj obrazovanja, inteligencije ili životnog iskustva, blog se iskristalizirao kao brutalno izravna prilika da svatko provjeri koliko njegovo mišljenje može biti uvažavano.
Slièno tome, Wikipedija, enciklopedija koju pišu sami njezini korisnici, svakome je postala brutalno izravna prilika da provjeri koliko uvažavano može biti njegovo znanje, a servisi poput YouTubea ili Flickra da na isti naèin svekolikom auditoriju na procjenu stavi svoju kreativnost. Ubrzo su meðu bezbrojnim novonastalim online-piscima iskoèili oni koji su postali zvijezde: najèitaniji blogeri, najcjenjeniji enciklopedisti, najgledaniji fotografi, režiseri, reporteri…
Kako se paralelno kao dovoljno smislen poslovni model razvio i koncept internetskih novinskih portala (kojima je prednost bila da u donošenju vijesti budu brži od tradicionalnih medija), posve je logièno bilo da upravo oni angažiraju internetske zvijezde, iznikle meðu vještijim generatorima sadržaja, kao udarne “novinarske” snage. Zaboravili su pritom primijetiti - ili im to jednostavno nije bilo važno - da bloger može biti dobar pisac, no da dobar pisac nije nužno i dobar novinar. U tom trenutku amaterizam se penetrirao u profesionalno novinarstvo, èime je zapoèela druga faza degradacije te profesije.
Graðani novinari
U toj su fazi mediji, osim novinara-amatera, prigrlili i novinare-hobiste zvane “graðani-novinari”, kroz koncept sitnog honoriranja èitatelja za tekst, sliku ili videoprilog koji je dovoljno interesantan da bi bio objavljen.
Dok je profesionalnom novinaru zadatak istražiti te objektivno i istinito izvijestiti, graðaninu-novinaru misija je zainteresirati, nasmijati ili šokirati.
Širenjem amaterskog i hobistièkog novinarstva nehotice je proveden i proces tabloidizacije medija - umjesto istine, kriterij za objavu postao je intenzitet žutila. Dok su na internetu žutilo i show model koji uspijeva, tradicionalne medije on je stajao skupo - gledanost i naklade poèeli su neumoljivo padati, no èinilo se kako bi tek ignoriranje koncepata koje je izrodio internet bilo pogubno jer bi, osim publike, poèeli nestajati i oglašivaèi, sve redom skloni “modernijoj” ureðivaèkoj politici.
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/21/obama.1.jpg") Razlog zbog kojeg su traè i šok postali dominantna medijska forma upravo je u tome što o svakoj prièi iz te domene svatko ima svoj stav i spreman ga je podijeliti s drugima. Na internetu to doista može uèiniti lako, diskutirajuæi na forumima ili objavljivanjem komentara na novinskim portalima, pa èak i pisanjem bloga, no iznijeti mišljenje preko novina ili televizije je kudikamo teže.
“Eter” tih medija ipak je vremenom i formatom, za razliku od weba, ogranièen. Internet je stoga doista sjajna podloga za djelovanje hobi-novinara i privlaèenje publike i oglašivaèa spektaklima, no - pokazalo se nedavno - recept za opstanak medija koje otprije znamo jest staro, dobro, profesionalno novinarstvo. I to su najprije shvatili upravo u Americi, tržištu koje redovito najavljuje svaki medijski trend i koje je kroz sve faze utjecaja graðana-novinara prolazilo prvo.
Dok su SAD u treæoj fazi, odnosno novom, takozvanom “post-fact society” intervalu krivulje trivijalizacije medija, u nas se upravo posljednjih dana dogaða kulminacija tog procesa. Protekla dva vikenda tako smo mogli svjedoèiti najžešæem ratu za gledanost nacionalnih televizija, u kojem su glavno oružje bili reality-programi. Udarne emisije koje obaraju rekorde gledanosti postala su natjecanja u nièemu, kod kojih upravo gledatelji odreðuju kako æe izgledati show u sljedeæim epizodama.
Utjecaj korisnièki generiranog sadržaja manifestirao se kroz bigbrotherizaciju televizije u kojoj je, telefonskim glasovanjem, publika postala graðanin-urednik. S druge strane, stupce tiskanih medija koji još uvijek donekle odolijevaju amaterizmu i naslovnice onih koji se to ni ne trude, popunjavaju najjeftiniji estradni traèevi s internetskih foruma.
Baš zato što je netko dovoljan broj puta u bespuæima blogovskih komentara i forumskih diskusija ponovio da je poznatog pjevaèa perolakih kajdi i njegovog kuma, svjetski proslavljenog košarkaša, supruga potonjeg zatekla u homoseksualnom orgijanju, èitava je stvar percipirana kao istina te je samim time i plasirana kao vrhunski novinarski materijal.
Recept opstanka
Ta prièa, kao i bezbroj sliènih u kojima su umjesto pjevaèa i košarkaša u glavnim ulogama tenisaè i televizijska voditeljica ili poduzetnik i bivša pjevaèica ili manekenka i njezina “managerica” ili reper i pobjednica talent-showa ili bilo tko, dakako, nemaju veze s profesionalnim novinarstvom. Naprosto su inkriminirajuæe tvrdnje o ekscesima tih eksponiranih likova dovoljno puta ponavljane da postanu doživljene kao fakat, a njihovim objavljivanjem u tisku taj je subjektivni psihološki efekt pobijedio bilo kakvu objektivnost. Na medijski je tron tako stupio posvemašnji novinarski amaterizam, lišen svake istinoljubivosti i karizme.
Vraæanje te dvije komponente u novinarstvo, ono je što je u SAD-u spasilo tradicionalne medije od daljnjeg potonuæa uslijed migracije graðana-novinara s interneta. Kada se to tržište veæ pomirilo s time da novine nikada neæe vratiti nekadašnje naklade, èitateljstvo se taman zasitilo vijesti “na zahtjev” i osjetila se potreba da ponovno netko kompetentan poène ureðivati sadržaje.
Èak su i na internetu naglo iskoèili oni iz sredine, portali iza kojih su stajale ozbiljne redakcije, ne nužno vezane uz tiskana izdanja. Recept opstanka profesionalnog novinarstva, koje slabi zbog utjecaja amaterskog novinarstva, u kojem je svakom graðaninu dana prilika da bude novinar i urednik i kod nas je oèuvanje vjerodostojnosti i njegovanje posebnosti. Samo medij koji ima imena kojima se vjeruje i koja su stilom i osebujnošæu jedinstvena, ima ono što internet, odnosno blogovi, forumi i Wikipedia ne mogu imati.
Blog postaje sudnica
Simptom prema kojem se s potpunom pouzdanošæu može dijagnosticirati vrhunac krize profesionalnog novinarstva na bilo kojem medijskom tržištu, izmeðu ostalih je i detektiranje trenutaka u kojem se istinom umjesto novinara poèinju baviti internetski forumaši i blogeri, preteèe graðanina-novinara, bilo da je istražuju ili formiraju prema individualnim interesima.
Upravo takav trenutak dogodio se poèetkom proteklog tjedna i na našoj medijskoj sceni, neposredno nakon tragiènog ubojstva Frane Despiæa u zagrebaèkom parku Ribnjak. Ubijen je u tuènjavi dviju tinejdžerskih skupina, jedne koja je prozvana “radikalnim Bad Blue Boysima”, kojoj je i sam pripadao, te druge, poklonika heavy-metala. Od Frane se, preko svojeg bloga na adresi wtf0ttf.blog.hr oprostila njegova prijateljica, nakon èega se kroz komentare tog bloga u pokušajima za dokazivanjem “prave istine” razvio verbalni rat pripadnika obiju skupina, kasnije nastavljen i na forumima.
U komentarima se mogu proèitati jednako ekstremno pozitivni, kao i negativni napisi o žrtvi, a oni koji su ih napisali njihovu autentiènost dokazuju tvrdnjom da su u trenucima sukoba na licu mjesta osobno bili, pa èak i u njemu sudjelovali. Gotovo je nevjerojatno da su i tu vrstu dokaza “novinari” prihvatili kao valjane, prenoseæi napise s foruma i komentara dotiènog bloga, navodeæi da su “sudionici tuènjave napisali to-i-to”.
Nitko, dakako, nije provjerio niti jesu li doista istinu o tuènjavi napisali pravi svjedoci, niti je li uopæe rijeè o istini ili ne.
Prièa je jednostavno plasirana u medije, èime je za njihove konzumente automatski postalo neupitno da su internetski komentatori, baš kao i njihovi komentari autentièni.
Blog koji je u ovom delikatnom sluèaju postao prvostupanjski sud, ne samo Franinom ubojici, veæ i Frani, kroz medije je tako dobio i svoju drugostupanjsku legitimaciju.
|
Navodno, gotovo upola. Družijaniæ je, pozivajuæi se na interni kodeks, smatrao da kolege to nisu smjeli uèiniti, a da prvotno o tom nisu obavijestili i njega.
Povjerenstvo je potom zakljuèilo da su zaista prekršili kodeks, ali je ta povreda "izrazito formalne prirode" jer Šprajc i Drobac tu intervenciju u Družijaniæev prilog nisu napravili ni iz kakvih politièkih ili zlobnih motiva pa na kraju glavnom ravnatelju Vanji Sutliæu nije predložilo nikakve sankcije protiv optuženog dvojca.
Dok Družijaniæ ništa nije htio komentirati, Šprajc i Drobac u kratkim komentarima izrekli su gotovo istovjetne reèenice.
Prvi je kazao kako mu je žao što razgovaraju preko Etièkog povjerenstva, a ne kao kolege, dok je Drobac isti ton nastavio rijeèima: Meðu kolegama takve se stvari rješavaju razgovorom, a ne prijavama.
Tekst u tjedniku Rena Sinovèiæa potpisala je izvjesna Arijana Baraba koja pod egidom "skandalozno" priželjkuje otkriti navodni "kriminalni background" zadarskog novinara za kojeg se na naslovnici tvrdi da je pod policijskom istragom.
Jedino što je u tekstu zaista skandalozno jest da je takav tekst moguæe naruèiti, napisati i objaviti. Baziran na laži o "policijskoj istrazi", jer protiv Nevešæanina se nikad nije vodila. Podaci o tome lako se mogu dobiti. Ali, ta je laž Regionalu bila potrebna da bi se krenulo u podmetanja, neimenovanim Nevešæaninovim naruèiteljima, koji kroz njegove tekstove kompromitiraju Zadar. Cijeli taj medijski mrak proširio se iz jednog razloga: Nevešæanin je prošle subote objavio tekst o ozbiljnim sumnjama u regularnost velikog gradskog natjeèaja. Tim je tekstom, meðu ostalima, okrznut i Reno Sinovèiæ, vlasnik Regionala.
EPEHA
Zagreb - HND je podržalo svog èlana Željka Peratoviæa, slobodnog novinara i blogera, u njegovoj predstavci Vijeæu za graðanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i saborskom Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, u kojoj traži da zaštite njegova ljudska i profesionalna prava. U HND-u kažu da je objavljen navodni dokument SOA-e iz kojeg proizlazi da SOA inkriminira Peratoviæa zbog pisanja.
(H)
|
Iraqi journalists demand protection for their lives, not early graves |
|
ARTICLE 19 calls for the Iraqi authorities to take serious action to protect the right of journalists to express themselves freely, and in doing so honour their lives, rather that prepare their graves.
As we approach the fifth anniversary of the war in Iraq, freedom of expression is still under fire and the death toll among journalists continues to grow. During the last five years Iraq has been the most dangerous place on earth for journalists. According to the Journalist’s Freedom Observatory, 274 journalists have been killed since the beginning of the war. Sixty one journalists and media workers were killed in 2007 and 23 were kidnapped, most of them were killed, but the fate of six of them remains unknown.
Instead of announcing much needed protection measures, earlier this month the governor of Najaf told the press that he has devoted a piece of land in Dar Al-Salam cemetery to bury the martyrs of Iraqi journalism. He made the statement during the funeral of Mr. Shehab El Tamimi, President of the Iraqi Syndicate of Journalists, who died of wounds sustained from an attack carried out by unknown gunmen in Baghdad in Feb 2008.
Journalists were surprised by the governor’s statement. Although they recognised the good sentiments behind his decision, they argued that the authorities should take more action to protect journalists and demanded a full investigation into the killings of journalists and for those responsible to be brought to justice. On Wednesday 5 March dozens of journalists took these demands to the streets in a public protest. They called for ‘protection, not a place to be buried!’
Dr. Hashim Hassan, head of the Journalism Department at Media College of Baghdad University and member of ARTICLE19 Media Law Working Group told ARTICLE 19: ‘The governor’s statement highlights the Iraqi authorities’ failure to provide adequate protection for journalists. Without real action on protection the killing of journalists will continue.”
ARTICLE 19 Executive Director Agnes Callamard added her support to the protests of journalists and said: “The Najaf governor’s statement is symptomatic of the resignation that paralyses leadership across the country and internationally. Such is the sense of defeat in the face of the repeated and seemingly senseless aggressions and killings.”
Yet, some of the killings of journalists and media professionals could probably have been prevented. For example in cases where attacks were preceded by death threats the authorities may have been able to take measures to either protect individuals or apprehend the person making the threats.
She went on to say: ‘The lack of serious investigations into the assassinations and attacks means that perpetrators feel they can continue to target journalists in complete impunity while journalists will continue to fall victim of the war against freedom of expression in Iraq.’
|
New York - Internet je iz temelja izmijenio novinarstvo, ali ne na naèin na koji se to prije samo nekoliko godina predviðalo, vidi se iz nedavne studije. U jednome se trenutku vjerovalo u demokratizaciju medija jer æe Internet ponuditi razne glasove, prièe i perspektive. No èini se da su novinske teme sve uže, a mnoge internetske stranice samo prenose vijesti koje netko drugi proizvede, objavljeno je u godišnjem izvještaju o stanju novinarstva Projekta za izvrsnost u novinarstvu. (Hina)
Kako je Radio 101 zapravo trgovaèko društvo osnovano još 1990. godine odlukom tadašnje Gradske skupštine s temeljnim kapitalom od 2,2 milijuna kuna, udjel Grada zapravo iznosi 554 tisuæe kuna, dok ostalih 96 zaposlenika ima po 0,78 posto udjela vrijednosti 17.333 kuna.
No, namjeri Grada i Bandiæa da se elegantno izvuku iz vlasnièke strukture utjecajnog radija, na koji ionako nisu imali preveliki utjecaj, usprotivili su se zastupnici u Gradskoj skupštini. Iako Bandiæ i tamo ima veæinu, prevladalo je mišljenje da Grad svoj dio ipak treba prodati, ali po nominalnoj vrijednosti dionice. Tako bi svaki zaposleni dobio 0,26 posto i za to bi trebao platiti 5.700 kuna, što je daleko ispod stvarne i realne vrijednosti na tržištu. Tu odluku zastupnika vladajuæe (SDP-ove) veæine podržali su i oporbeni zastupnici, što je u Hrvatskoj vrlo rijetka pojava, a gradonaèelnik Bandiæ je kazao kako ovim èinom Grad osigurava potpunu neovisnost medija, jer æe najpopularniji gradski radio sada biti u 100-postotnom vlasništvu zaposlenika.
Inaèe, Grad Zagreb više nema udjel u ni jednom mediju na lokalnoj i državnoj razini, a jedino što je još ostalo za prepustiti zaposlenicima jest 25-postotni udjel u vlasništvu Radio Zaprešiæa koji nije u vlasništvu Grada nego u vlasništvu gradske tvrtke “Robni terminali”.
Autor: D.BOROŠ
Hrvatsko novinarsko društvo podržava svog èlana Željka Peratoviæa, slobodnog novinara i blogera, u njegovoj predstavci koju je uputio Vijeæu za graðanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija i Odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora a u kojoj on traži da zaštite njegova ljudska i profesionalna prava i slobode.
Ovih je dana objavljen jedan navodni dokument SOA-a iz kojeg - ako je dokument autentièan - proizlazi da SOA inkriminira Željka Peratoviæa zbog njegovog pisanja. Osim toga proizlazi da SOA intervenira vlastitim komentarima na blogovima i propitkuje identitet onih koji komentiraju blogove. Pozivamo Vijeæe za graðanski nadzor i saborski odbor da ispita autentiènost navedenog dokumenta i zaštiti Peratoviæeva ljudska i profesionalna prava.
Zdenko Duka, predsjednik
|
For immediate release - 17 March 2008 |
|
BEIJING OLYMPIC GAMES
European parliamentarians to look into freedom of speech of Olympics athletes |
|
ARTICLE 19 and Reporters Without Borders welcome the decision by the Council of Europe parliamentarians to look into freedom of speech of Olympic athletes and hold a public hearing on the issue.
Athletes, representatives of the International Olympic Committee (IOC) and the national Olympic committees concerned, as well as Chinese representatives, will be invited to the hearing, which is likely to take place during the Assembly's forthcoming session (14-18 April).
“The decision taken by some national committees to prevent their athletes from speaking out on human rights abuses in China or elsewhere is unacceptable. It is a clear violation of the athletes’ freedom to expression, a right that belongs to everyone, everywhere.” ARTICLE 19 and Reporters without Borders said.
The two organisations added: “We are celebrating this year the 60th anniversary of the Universal Declaration of Human Rights, which has provided strong protection for freedom of expression, universally acknowledged at the time, as it is today, to be a fundamental human right. We urge the European parliamentarians to take a strong stand against any restrictions imposed on European athletes on what they can say during the China Olympics.”
ARTICLE 19 and Reporters Without Borders have called on national Olympic committees to jointly undertake to impose no restrictions on their athletes’ freedom of speech when they are in Beijing, and urge the European Olympic committees to declare unambiguously that statements about human rights do not fall within the scope of Article 51(3) of the Olympic Charter. The two organisations have also hailed the initiatives taken by several Olympic committees such as those of Sweden and Norway, which are going to brief their athletes about the human rights situation in China.
Olympic athletes should not be deterred from giving sincere and honest responses to journalists’ questions or from making comments on the situation of human rights in China or other countries out of fear that those statements will affect their sports careers in any way. Athletes and National Olympic Committees need to understand this and that Article 51(3) in no way justifies restricting athletes’ right to make such statements.
Preventing athletes from talking about human rights abuses, contrary to their right to freedom of expression, violates the fundamental principles at the heart of the Olympic Charter, contradicts the spirit of the Olympic Games and amounts to condoning the human rights abuses committed by too many countries around the world, including China.
|
|
ARTICLE 19, 6-8 Amwell Street, London EC1R 1UQ
Tel: (+44) 20 7278 9292 / Fax: (+44) 20 7278 7660
Web: www.article19.org / Email: info@article19.org
RSF, 47 rue Vivienne - 75002 Paris, France
Tel : 33 1 44 83 84 84 – Fax : 33 1 45 23 11 51
asie@rsf.org - Plus d'informations www.rsf.org |
|
ARTICLE 19 is an independent human rights organisation that works globally to protect and promote the right to freedom of expression. It takes its name from Article 19 of the Universal Declaration of Human Rights, which guarantees free speech |
Pakistan’s New Government Pledges to IFJ – Media Freedom Will Be Secure in “100 days of Reform”
14/03/08
The leaders of the new coalition Government in Pakistan have assured the International Federation of Journalists that obstacles to media freedom that have blighted relations with journalists in recent times will be removed within 100 days of the new government taking over next week.
Asif Ali Zardari, co-Chairman of the Pakistan People’s Party (PPP) and widower of Benazir Bhutto, the PPP leader assassinated in December, told an IFJ delegation yesterday that media reforms were central elements of the 100-day reform programme that will be put into effect once the new Parliament meets on Monday and a new Government is sworn in.
The PPP, Pakistan Muslim League (N) and the Awami National Party emerged as clear winners in last month’s elections and together will form a new government. Zardari said there would be more open government with more television allowed into Parliament, changes in the discredited administration of broadcasting, repeal of laws such as the Pakistan Electronic Media Regulatory Authority (PEMRA) ordinance and the Maintenance of Public Order Act, and a fresh start made in building relations with media and journalists.
“There is real optimism that journalism will be made safer and government made more transparent,” said Aidan White, IFJ General Secretary who is leading the delegation in Islamabad. “Once these promises are made good we will see new maturity in relations between journalists and those in power.”
The IFJ and the Pakistan Federal Union of Journalists (PFUJ) have called for a national debate on the need for a fresh start for media and democracy in the country. A meeting of journalists, editors and media owners from all sectors will be held on Saturday to discuss plans to strengthen the ethics and quality of media, including a proposal to establish a National Forum on Media and Democracy involving the authorities, civil society, and media.
Earlier in the day the IFJ delegation, which includes Sunanda Deshapriya from Sri Lanka, also representing the International News Safety Institute and Mike Dobbie, from the Media Entertainment and Arts Alliance in Australia, will meet with President Pervez Musharraf who was the architect of emergency rule last year and its controversial media clampdown.
The issue of media safety will be high on the agenda following incidents on March 13 when cameramen and journalists were attacked, chased and beaten while reporting on a demonstration organised by the women’s movement of the Muttahida Quami Movement (MQM-H) outside the Karachi Press Club, according to the PFUJ. A media driver was taken hostage by armed protesters, who warned journalists not to broadcast video footage.
In addition, three journalists have been killed in Pakistan in the past four months. Five journalists were seriously injured when a bomb exploded at a politician’s press conference in Khuzdar, Baluchistan, in the lead-up to the national elections in February. Khalid Khosa and Hameed Baluch, both journalists with the daily Azadi, were reported missing in Baluchistan in the past two weeks.
The mission delegates, including the IFJ General Secretary, Sunanda Deshapriya and Mike Dobbie, are meeting with members of the caretaker government, leaders of the new coalition government, journalists’ unions and associations and media publishing houses to encourage fresh initiatives for a new chapter in relations between journalism, the state and civil society.
The mission has met with major media, journalists who have been targeted by the previous government and officials responsible for media regulation. “There is a sudden change of mood in the country with anticipation of historic change,” said White. “But the challenges are still in place. If political will for reform materialises much-needed reform within media to improve the social and professional status of journalists across the country will follow.”
For further information contact + 32 478258669
The IFJ represents over 600,000 journalists in 120 countries
ZAGREB - U Hrvatskom domu u Petrinji prije mjesec imao sam priliku prisustvovati izuzetnoj priredbi. U oskarovskom stilu, ali s ukusom i mjerom u svemu, Petrinjcima i brojnim gostima ponuðen je raznovrstan program kojem je vrhunac bila dodjela ove godine utemeljene nagrade Foto star - za najbolju tematsku fotografiju.
Skladno zabavni i umjetnièki program objedinio je i balet i revijski i suvremeni ples, foto session uživo sa zanosnim profesionalnim modelima, dobro se sa svojim bendom uklopio i Davor Radolfi, kao i njegov filmski “tata” Relja Bašiæ, te njegov kolega Petrinjac Boris Miholjeviæ. No, osobito iznenaðenje veèeri bila je premijera šestominutnog filma “Hrvatska iz zraka” zagrebaèkog fotoreportera Nenada Reberšaka.
To, zapravo, i nije bio nikakav film, nego uz lijepu glazbenu podlogu mirno pretapanje fotografija Hrvatske, onakve kakvu nitko od nas prisutnih do te veèeri nije vidio. U dvorani je vladao tajac pun udivljenja dok su se na velikom ekranu nizali èudesni prizori brežuljaka i puteljaka Hrvatskog zagorja, mreže kanaliæa Lonjskog polja i Kopaèkog rita, duboko plavih goranskih jezera usred intenzivnog zelenila, mreže slavonskih oranica, crvenilo istarske zemlje, gromaèe, vrtaèe i prevlake Dalmacije i njenih otoka, planine, more...
Djeliæ velikog spomenika
Osobitost i èudesnost Reberšakovih fotografija izvire iz njegovog zanimanja za detalje krajolika koji, majstorski kadrirani, ponekad slièe na gotovo apstraktne grafike. Za kompozicije boja i linija, podjednako onih koje je iscrtala priroda i onih nastalih ljudskom rukom i strojevima, doista se može reæi da su dosad neviðene.
Leteæi na razne naèine, balonom, helikopterom, malim pa èak i velikim putnièkim avionima, Reberšak je zabilježio tisuæe i tisuæe lica Hrvatske. Ili bi možda bolje bilo reæi tisuæe detalja jednog te istog prelijepog lica, kao kad bi netko na umjetnièki naljepši moguæi naèin ovjekovjeèio centimetar po centimetar kože, kose, oèiju, usana, bora i pora na licu predivne žene u koju se svatko može zaljubiti.
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/15/foto3.jpg") Tih stotinjak ili manje fotografija koje sam vidio u Petrinji, izmeðu kojih je sam autor odabrao ovih nekoliko za objavu u Jutarnjem listu, samo su mali kamenèiæ jedinstvenog fotografskog spomenika domovini. Reberšak je prvi put s fotoaparatima oko vrata (uvijek nosi barem dva jer u zraku nema vremena za mijenjanje objektiva) poletio 1977. godine na poziv svog prijatelja kapetana Džabe koji je tada letio za tvrtku Panadria.
Od tada je iz zraka snimio preko 12 tisuæa fotografija, a veæinu letova financirao je sam. Osobito letove u malim cesnama s aerodroma Luèko. Najèešæe je letio sa svojim dobrim prijateljem, vrlo iskusnim pilotom koji dijeli njegovo oduševljenje za lovom na neviðene prizore, Miljenkom Kniewaldom koji je javnosti inaèe poznatiji kao glazbeni urednik, voditelj i DJ, veteran Radija 101.
Zabranjene zone u arhivu
Snimao je i iz helikoptera, ali to mu baš i nije draga opcija, u prvom redu zato što vrtloženja zraka od helikopterske elise ne samo otežavaju fotografiranje, nego èesto i iskrivljuju sliku. Boje su najljepše ili u rano jutro ili pred veèer, uvijek kad je sunce nisko, a boje najintenzivnije.
Zbog toga mu ljudi èesto i ne vjeruju da svoje fotografije nikada naknadno ne obraðuje u photoshopu i da pod pravim kutem, u pravo doba dana, sa suncem na pravom mjestu èak i prljava rijeka Sava može biti plava. Tijekom godina letenja i snimanja Reberšak je èak otkrio i rješenje naoko nerješivog problema: kako snimiti dobru fotografiju èak i kroz mutno, èesto prljavo i izgrebano debelo staklo malih prozora velikih putnièkih mlažnjaka. Tu profesionalnu tajnu, naravno, èuva za sebe.
U svom arhivu ima i mnoštvo fotografija svih veæih hrvatskih gradova koje uvijek nastoji vidjeti i snimiti iz nekog drugog, pomaknutog i èudnog kuta, razlièitog od onog što vidimo na uobièajenim razglednicama ili u turistièkim monografijama. Najveæi mu je, pak, užitak, i letaèki i fotografski, letenje i snimanje iz balona. Sreæom, nikada nije doživio nijednu havariju, a u zabavne anegdote kojima se danas smije spada i smrzavanje na prvom letu balonom na koji je, usred ljeta, pošao u kratkim rukavima ne znajuæi koliko tamo gore može biti hladno, a nije imao ni kapu pa mu je plamenik oprljio svu kosu.
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/15/foto4.jpg") Jednom je, pak, tlak zraka bio nizak i izrazito nepovoljan pa se pilot balona, jedan Austrijanac, nakon kratkog leta koji je poèeo na livadi pokraj Nacionalne sveuèilišne knjižnice, pokušao spustiti na travnjak pored HNK.
Meðutim, prometni policajac na zemlji bio je neumoljiv i povicima “natrag!” prisilio ih na riskantni nastavak leta tek koji metar iznad gradskih krovova i antena. Jedan se takav let novinarski itekako isplatio kada je svojoj redakciji mogao isporuèiti zraène snimke gradnje novog krila Tuðmanove vile na Tuškancu. Ipak, Reberšak poštuje zone zabranjene za fotografiranje i kada mu se zalomi koja takva fotografija, ona ostaje zakljuèana u njegovom arhivu.
Na žalost, možda upravo zbog njihove osobitosti u kojima ne znaju prepoznati i jedinstvenu kvalitetu, za Reberšakovu fotografsku riznicu do sada pravo razumijevanje i interes nisu pokazale ni turistièke zajednice, ni hotelijeri kojima je nudio izradu DVD-a kao idealan poklon gostima, niti izdavaèi.
U prvom redu mu je želja i Hrvatima i svijetu pokazati koliko je doista lijepa i jedinstvena Hrvatska iz zraka.
Pokrenuo projekt izložbe novinske fotografijeNenad Reberšak postao je profesionalni fotoreporter veæ 1970-ih u Vjesniku. Radio je potom kao slobodnjak, pa honorarac, a jedno je vrijeme radio i na Hrvatskoj televiziji, kao asistent - tona. Jer, uz fotografiju i letenje velika mu je ljubav i glazba. Niz godina radio je i u tvornièkom listu Rudar, a posljednjih 13 godina je fotoreporter Novog lista. Dok je bio predsjednik Zbora fotoreportera Hrvatskog novinarskog društva, pokrenuo je prije tri godine velik i iznimno uspješan projekt godišnjih izložbe hrvatske novinske fotografije koju je, širom zemlje, vidjelo preko 150 tisuæa posjetitelja. Najdraža mu je nagrada struke Nikša Antonini kojom HND skoju je dobio dva puta, 1998. i 2003. godine.
|
Škola je u prvom okupljanju u Dubrovnik privukla 30-ak predavaèa i dvanaest najboljih studenata komunikologije s Fakulteta politièkih znanosti iz Zagreba te Hrvatskih studija, a kako su kao cilj naveli namjeru da postanu “stalno godišnje okupljalište najuglednijih svjetskih medijskih lidera”, gostovanje èelnika Styrije Horsta Pirkera uklopilo se u taj pristup.
Pirker je svojih devedeset minuta izlaganja o buduænosti novina temeljio na iskustvima europskih država, trendovima u medijima te je izložio strategiju “3M” kojom više vrsta medija (TV, radio, novine, sms, web portal) dostavlja informacije razlièitim kanalima (satelitom, kabelskim TV, fizièki, UMTS-om) na razlièitim platformama (papir, PC, mobitel). Bez takve strategije, smatra, novine u buduænosti neæe imati veæi uspjeh.
Pirker je prikazao kako je opæi trend u svijetu medija pad broja izdavaèa novina, ali i pad tiraža. Jedini su iznimci u Europi, kad je rijeè o broju tiskanih primjeraka novina, Austrija i Hrvatska. Promjene su se dogodile i kod èitatelja, koji takoðer bilježe pad, ali i znaèajnu promjenu strukture. Opæi je trend pad broja mladih èitatelja (od 14 do 29 godina) i porast broja starijih èitatelja (60-69 godina).
Tako je navedeno istraživanje iz Velike Britanije po kojemu je razvidno da je u posljednjih 30-ak godina broj mladih èitatelja, koji su nekad bili vodeæi dio èitateljske publike, toliko pao da se može reæi kako mladi najmanje èitaju. Pirker je naveo i da se drastièno smanjuje vrijeme provedeno uz medije.
U istraživanjima je najprije bio uoèljiv pad vremena koje se odvaja za medije, a sve je teže doæi i do publike. I broj oglašivaèa u novinama u posljednjih deset godina pada rapidno, ali raste na TV-u i internetskim portalima. No, to ne znaèi da su prihodi pali u toj mjeri. Oni èak rastu. Dakle, svi pokazatelji upuæuju na negativne trendove u medijima, kazao je Pirker te dodao kako se i mediji vlasnièki okrupnjavaju, ali to je tek u zaèecima u odnosu na druge gospodarske grane.
Usto, naveo je da su u SAD-u mediji iznimno profitabilni te da, za razliku od ostale industrije koja bilježi profit od 5 posto, mediji ubiru od 25 do 30 posto profita. Ako mediji žele svijetlu buduænost, neizostavno moraju, smatra Pirker, primijeniti 3M strategiju ili poèeti tiskati besplatne novine. Prvi je u takav projekt krenuo Metro u Švedskoj, i to prije jedanaest godina, kazao je Pirker, a danas je na tržištu dvjestotinjak besplatnih novina. Na pitanje hoæe li naslovnice pune senzacija, nasilja i krvi biti buduænost novina, Pirker je ustvrdio kako to “ovisi o vrsti novina”.
![]("http://www.vecernji.hr/system/galleries/pics/080315/pirker02.jpg")
Internetom do veæe tiraže
– Pozicija novina bit æe mnogo važnija u buduænosti jer æe razlièiti ljudi tražiti razlièite informacije i razlièitu zabavu. Naravno, bit æe i ljudi koji æe tražiti kriminal i nasilje na naslovnicama, ali æe biti i drugih novina koje æe biti “opinion leader” – kazao je Pirker.
– Mogu novine i bez te strategije imati buduænost, ali æe onda morati prijeæi na besplatna izdanja. Dovoljno je promijeniti taj poslovni model i biti uspješan, ali ne možete biti mnogo uspješniji ako ne koristite 3M strategiju – multimedija, multikanali i multiplatforma – rekao je Pirker i na upit gdje je Veèernji list u toj strategiji kazao kako je Veèernji zapoèeo primjenu strategije jer je njegov web portal iznimno dobar, moderan i na meðunarodnoj razini.
– Stoga mislim da su prvi koraci uèinjeni, ali i da na red dolaze sljedeæe faze primjene strategije – kazao je Pirker.
Je li web portalom Veèernji list poveæao broj èitatelja, kao što je to bilo u sluèaju norveških novina, koje je naveo u prezentaciji, a koje su poveæale broj èitatelja više od 50 posto?
– Definitivno se poveæao broj èitatelja. Ne znamo koliko toèno jer nije, kao u norveškom sluèaju, provedeno istraživanje o tome. Ali brojke se mijenjaju vrlo brzo i mislim da æe istraživanje koje æemo provesti sljedeæe godine potvrditi da æe se slièno dogoditi i Veèernjem listu. Nadam se u postotku kao u norveškom sluèaju – kazao je Pirker. Studente kojima je Pirker izlagao zanimao je utjecaj politièara na ureðivaèku politiku i usporedba s tim u vezi u Austriji i Hrvatskoj, a mi smo ga pitali i za utjecaj oglašivaèa.
– Oglašivaèi nemaju velik utjecaj na razvoj medija. Oni su zainteresirani za publiku koju mi imamo – èitatelje, slušatelje i gledatelje. Ako im možemo “pribaviti” dosta publike, to je njima dovoljno. Styriji oglašivaèi ne èine nikakve probleme. Što se tièe politike u Austriji, to ovisi o razlièitim izdavaèima i njihovim utjecajima te odnosima s politièarima. Naša grupacija to ne èini. Više nas i ne zovu. Znaju da im to neæe pomoæi.
U Hrvatskoj smo imali ispoèetka komunikaciju s Vladom, ali više nemamo jer znaju da to neæe iæi. Uglavnom, nema velike razlike u trendovima u dvjema državama jer smo dio iste obitelji. Ima moænih izdavaèa koji suraðuju s politièarima. Oni njima pomognu ovamo, a oni njima tamo.
Tako i u Hrvatskoj. Ali mi to ne radimo. Ako poènete suradnju, ulazite u probleme. Vlada se mijenja, pa morate paziti na vladu slijeva, pa zdesna, i tako lako možete doæi do problema. Propuštamo neke stvari zbog ovakvog pristupa, ali nastojimo držati distancu s politièarima. Ne vole nas zbog toga, a i to nas košta dosta novca.
Iznenaðen uspjehom 24 sata
Studente je zanimalo kako Pirker komentira uspjeh 24 sata. Odgovorio je kako je i sam iznenaðen uspjehom.
– Ne slažem se da su 24 sata “normalan” tabloid. Postoje razlike izmeðu njega i tabloida u Velikoj Britaniji i Skandinaviji. Govorimo o “pametnom” tabloidu, koji je razlièit od tradicionalnih tabloida. Možda donosi senzacionalne naslove, ali mora biti istinit. Ne može biti agresivan prema manjinama ili useljenicima, što je èest sluèaj s tabloidima u Europi, a koje uglavnom drži politièka desnica. 24 sata to nisu. Ne znamo zašto su 24 sata toliko uspješne novine.
Nismo oèekivali ovoliku tiražu. Nadali smo se brojci od stotinu tisuæa primjeraka, ali ih na dan imamo izmeðu 200 i 250 tisuæa. Inicijalni strateški pristup oko 24 sata bio je vezan uz mlade èitatelje i Jutarnji list. Željeli smo oslabiti Jutarnji list novinama koje æe privuæi mlade èitatelje i tako uèiniti Jutarnji slabijim. Dakle, na neki naèin zaštititi Veèernji list i njegovu poziciju. To nam je bila strategija, ali smo došli u situaciju da 24 sata imaju veæu nakladu nego Veèernji i Jutarnji list zajedno.
Na upit o istraživanjima koja pokazuju poprilièan broj prikrivenih oglasa u novinskim èlancima, Pirker je kazao kako to zabrinjava.
– To je zabranjeno kod nas. Ne slažem se da postoji tolika razina prikrivenog oglašavanja, kako se navodi u istraživanjima, ali æu provjeriti. Mora biti granica izmeðu oglasa i tekstova. Èitatelji znaju što od pojedinog branda mogu oèekivati, pa miješanje oglašivaèa kroz èlanke nipošto nije dobro. Mi u Austriji to ne radimo, a osobito pazimo na takve stvari kod dnevnih novina.
Studente je zanimalo i Pirkerovo viðenje razlika izmeðu Styrije i EPH.
– Ninoslav Paviæ ponajviše želi moæ i utjecaj, a WAZ profit, a mi u Styriji želimo dati doprinos društvu, a ne samo ubirati profit. Ne želimo nikakvu moæ jer je to suprotno našim pravilima. Stoga i jesmo slobodni od svega – i od politike i od drugih moænika – odgovorio je Pirker.
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 |
 |
|
![""]("http://www.poslovni.hr/img/ArticleImages/59378.png")
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/21/graso.jpg")
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/21/paris.jpg")
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/21/wiki.jpg")
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/21/clinton.jpg")
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/21/telka.jpg")
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/21/blog.jpg")
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/15/foto1.jpg")
![]("http://www.jutarnji.hr/EPHResources/Images/2008/03/15/foto2.jpg")
