Ukupno: 2044

Sloboda medija u Hrvatskoj je zaštiæena Ustavom i opæenito se poštuje u praksi, istièe Freedom House, te doda

je kako je 2006. godine izmjenama Kaznenog zakona kleveta sankcionirana samo novèanom kaznom, a ne više zatvorom. U izvješæu se navodi da je u 2007. više hrvatskih novinara optuženo za nepoštovanje Haškog suda (ICTY), uz citiranje zagovornika slobode tiska kako su oni samo objavili informaciju o tajnom aneksu optužnice u predmetu Gotovina-Èermak-Markaè što je bilo u javnom interesu, a neki od njih samo prenijeli èlanak koji su veæ objavili državni radio i televizija. "Mediji u vlasništvu države, koji dominiraju radijskim i televizijskim tržištem, ostaju ranjivi na potencijalno politièko upletanje", istièe se u amerièkom izvješæu. No, kampanju za parlamentarne izbore su korektno odradili. "Novinari su izloženi povremenom šikaniranju vlasti, fizièkim prijetnjama, nasilju, posebno kada se njihova izvješæa tièu uloge Hrvatske u ratu 1991.-1995.", navodi Freedom House.
Posebno se spominju sluèajevi provale u stan Globusova novinara Gordana Maliæa u sijeènju 2007. i prijetnje smræu koje su mu bile upuæene, potom prijetnje smræu Robertu Valdecu, voditelju emisije Istraga na televiziji Nova TV. Treæi izdvojeni sluèaj je jednodnevno pritvaranje slobodnog novinara Željka Peratoviæa, u sklopu istrage odavanja državnih tajni povezano s ratnim zloèinima. Poseban problem su lokalni elektronski mediji koje uglavnom financiraju, ali i žele ureðivati - lokalne vlasti.(J.K./H)

DUKA: Ipak smo bolji od 78. mjesta
Mislim da Hrvatska ipak zaslužuje bolje mjesto nego ovo 78. koje joj je dodijelio Freedom House. Meðu 28 zemalja središnje i istoène Europe te zemalja bivšeg SSSR-a, Hrvatska je 10. što i nije tako loše ni nerealno. Ali, izvještaj je dobro primijetio da su gospodarski pritisci na medije sada još i veæi od politièkih i da novinari njeguju autocenzuru kako bi pogodovali ekonomskim interesima vlasnika, rekao je Zdenko Duka, predsjednik HND-a.

Zagreb - Kao što je i najavljeno, cijene u saborskom restoranu od juèer su, nakon punih devet godina, skoèile. Ali, ne za sve kategorije jednako. Zaposlenici u Saboru glavno jelo s prilogom plaæaju 12 umjesto 10 kn, zastupnici 20 umjesto 15 kn, a prolazni gosti 25 umjesto 20 kn. No, najlošije su prošli novinari koji izvještavaju o radu parlamenta i u Saboru provode cijele dane. Oni su, naime, iz cjenika namijenjena zaposlenicima Sabora prebaèeni u kategoriju prolaznih gostiju, pa im cijena glavnog jela s prilogom umjesto 10 iznosi 25 kuna, što znaèi da ih je zakvaèilo poskupljnje od 150%. (Ml. Š.)

Slobodan Ljubièiæ Europapress holding ušao je zajedno s Agrokorom u vlasništvo Zagreb plakata, tvrtke koja ima monopolistièki položaj u oglašavanju na svim javnim gradskim površinama u Zagrebu i èiji je udio od 49 posto nedavno prodan tada splitskoj tvrtki Media. O partnerstvu Agrokora Ivice Todoriæa i EPH, èiji su suvlasnici Ninoslav Paviæ i njemaèki WAZ, u tom poslu dugo se govorilo, ali samo neslužbeno jer spomenute tvrtke nisu potvrdile suradnju. No najnovije promjene podataka o Zagreb plakatu u registru zagrebaèkog Trgovaèkog suda otkrivaju da je èlanica Nadzornog odbora Zagreb plakata postala Sanja Mlaèak, dugogodišnja direktorica marketinga Europapress holdinga, i sadašnja èlanica EPH-ove Uprave zadužena za prodaju i marketing. Uz nju su u Nadzornom odboru dva èlana Uprave Zagrebaèkog holdinga - Slobodan Ljubièiæ i Stipan Matoš. Uprava novog trgovaèkog društva je dvoèlana i u njoj s jednakim pravima sjede predstavnik grada Ivan Æosiæ i predstavnik Agrokora Lovorko Mamiæ. Æosiæ je donedavno bio zamjenik zagrebaèkog proèelnika za gradnju i komunalno ureðenje i njegovo imenovanje veæ je bilo najavljeno. Mamiæ je nešto nepoznatiji i iz više izvora se o njemu može saznati tek da je bio zaposlen u Konzumovoj prodaji. Iako je formalno kupac 49-postotnog udjela u Zagreb plakatu Media, u vodstvu tvrtke nema vodeæih ljudi splitske Medije - Matka Bobana i Josipa Podruga. Mediju je, inaèe, kupio Agrokor Ivice Todoriæa, sjedište tvrtke je prebaèeno poèetkom godine u zagrebaèki Cibonin toranj gdje se nalazi i sjedište Agrokora, a novo sjedište tvrtke bit æe uz EPH, jednako kao i Zagreb plakata. Pri prodaji udjela Zagreb plakata Mediji za 109 milijuna kuna bankovno jamstvo osigurao je upravo Agrokor. Predsjednik Uprave Zagrebaèkog holdinga Slobodan Ljubièiæ kaže da je preregistracija Zagreb plakata obavljena nedavno i da nije upoznat tko je još u Nadzornom odboru te da ne zna tko je Sanja Mlaèak. "Dali smo s naše strane prijedloge Uprave i Nadzornog odbora, dok je partner trebao predložiti svoje èlanove. U ponudbenoj dokumentaciji se ne spominje Europapress holding, ali mi ne možemo utjecati koga æe Media i Agrokor birati za partnere u svom udjelu. Sanju Mlaèak ne poznajem, a ne znam ni da je zaposlena u Europapress holdingu", kaže Ljubièiæ. Dodaje kako je Mamiæa tek nedavno upoznao, ali i da o njemu ništa ne zna. Ivan Æosiæ, kao èlan Uprave kojega je postavio Grad, takoðer nas je zamolio za strpljenje u vezi s bilo kakvom informacijom o Zagreb plakatu i svom buduæem djelovanju, a o svom suradniku u Upravi nije mogao razgovarati.

Hrvoje Prkaèin Sanja Mlaèak je pak za Poslovni dnevnik potvrdila imenovanje u NO Zagreb plakata, ali je za detalje zamolila da je nazovemo u ponedjeljak. Trakavica u vezi s prodajom Zagrebplakata koji æe držati 90 posto vanjskog oglasnog prostora u Zagrebu oèito još nije gotova jer nam je Hrvoje Prkaèin iz Europlakata potvrdio kako je podnesena tužba kojom se traži poništenje prodaje. Sam sluèaj prodaje Zagreb plakata je, podsjetimo, prijavljen USKOKU i policiji koja je uzela dokumente o prodaji, ali se još nije oèitovala o cijelom sluèaju. Europlakat i Outdoor Akzent konkurirali su, inaèe, za kupnju Zagreb plakata s nižim cijenama od 80 odnosno 80,5 milijuna kuna za 49-postotni udjel u Zagreb plakatu. Nekoliko je kljuènih zamjerki na prodaju: ponude su otvorene bez nazoènosti ponuðaèa, nije definiran rok na koji se daju plakatne površne što je stvorilo pravnu nesigurnost i uz samu cijenu nisu dovoljno valorizirani ostali elementi ponuda poput ulaganja i iskustva. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja je upozorila kako nije na jedinicama lokalne samouprave da se bave poduzetništvom te da osnivanje Zagreb plakata može imati dalekosežne posljedice na narušavanje tržišta i eliminaciju konkurencije, ali je sve ostalo na tom upozorenju. Slobodan Ljubièiæ istièe da æe nova Uprava Zagreb plakata ovoga tjedna organizirati sastanke s predstavnicima ostalih tvrtki koje se u Zagrebu bave vanjskim oglašavanjem kako bi dogovorili modele moguæe suradnje i hoæe li ona biti moguæa. Kljuèni zahtjev ostalih bit æe, doznajemo, da im se pod jednakim uvjetima osigura plakatiranje i zakup površina od Zagreb plakata. Najveæe tvrtke koje se bave vanjskim oglašavanjem u Zagrebu su još Europlakat, Outdoor Akzent i P.I.O. "Nema razloga da im se to onemoguæi. Ne planiramo narušavati tržište, nego postiæi da se dobije ljepši i ureðeniji grad. Time su na dobitku graðani, tvrtke koje se bave vanjskim oglašavanjem, Zagreb koji godišnje prima devet milijuna kuna naknade i Zagrebaèki holding koji æe sudjelovati u raspodjeli dobiti. Naš veæinski paket jamèi ravnopravnost natjecanja i jednake uvjete za sve i mi ga neæemo prodavati", kaže Slobodan Ljubièiæ.

Ove godine se to dogodilo u petak ujutro, jer je 27. travnja nedjelja, uz subotu jedini dan kad oni koji se radnim

  Uživam u knjigama i rukotvorinama .

danima bude u pet ujutro, mogu na miru spavati.

 

O tome kako se ona budi, "ubije li oko" tijekom dana, što najljepše pamti iz “Dobrog jutra” i još mnogo toga, Blaža je podijelila s nama.
Na poèetku æu Vas vratiti godinama unatrag i zamoliti Vas da se prisjetite kako ste došli u redakciju "Dobro jutro, Hrvatska", prije koliko je to godina bilo i kakvi su bili prvi dojmovi?
- Došli smo na "veliku televiziju". To je bio dojam cijele ekipe koja je sa Z3, programa emitiranog iz Kineskog paviljona Zagrebaèkog velesajma, došla na HTV. S novonastalog 3. televizijskog programa s vremenomu smo poèeli suraðivati i s drugim programima pa sam ja tako postala dio ekipe "Dobrog jutra". Bilo je to na poèetku njegovog emitiranja, prije 16 godina.
Jeste li sanjali takav posao?
- U srednjoj sam školi poèela raditi u pisanim medijima i na radiju, pa je ovaj televizijski posao logièan nastavak profesionalnog razvoja. Sada to vidim, iako u vrijeme kad sam poèinjala nisam imala takve snove ni planove.

KOMUNIKACIJA OÈIMA
Tijekom godina mnogo se toga mijenjalo od parova koji rade, šefova... Koliko se danas “Dobro jutro, Hrvatska" razlikuje od vremena kada ste Vi došli u redakciju?
- Koliko se promijeni dijete od svoje prve do 16. godine? Emisija ima svoje razvojne faze. I ljudi se, kao i ideje, mijenjaju i sazrijevaju ponekad iz tjedna u tjedan. Bilo bi neprirodno toliko godina stajati na istom mjestu.
Postoji li nešto za èim žalite, što se prije radilo i vidjelo na malim ekranima ili dogaðalo meðu vama u redakciji, a danas više toga nema?
- Baš zato što je dinamika sastavni dio života i posla, pogotovo novinarskog, ono što je nekad bilo gledam kao dio vremena u kojem je egzistiralo. Ne žalim za tim nego se rado sjeæam - kako mnogih kolega koji su radili s nama, a sada su u nekim drugim redakcijama, tako i emisija èije me emitiranje držalo ispred televizora, a èiji su autori poslije krenuli u realizaciju novih projekata.
Pamtite li iz dosadašnjeg rada neki posebno drag ili smiješan dogaðaj?
- Bilo je nestanaka struje u vrijeme emisije pa bismo nastavili raditi u mraku, padanja predmeta po studiju, a nedavno i gošæa, koja je zbog izmjena u emisiji u posljednji trenutak ušla u studio, bez mikrofona. Od strke nitko od nas nije uoèio taj detalj, pa smo razgovor poèeli mirno. No, nije mi dugo trebalo da shvatim da je gledatelji neæe èuti pa sam joj se polako poèela približavati kako bi se njezin glas èuo preko mikrofona na mojoj majici. Iako sam to èinila oprezno i polako, njoj je to ipak bilo èudno, pa se poèela odmicati. Brzim reagiranjem spasili smo stvar, ali tih prvih minutu bilo je nezgodno, a meni u isto vrijeme i vrlo smiješno. Poslije smo u redakciji pregledali snimku emisije i smijali se jer stvarno je bilo komièno kako me pogledala i poèela odmicati. Tko zna što joj je prolazilo kroz glavu... Ni ona, naime, nije bila svjesna da nema mikrofon. Uz ispriku i objašnjenje i ona se na kraju slatko nasmijala.
Jeste li ikada bili u situaciji da morate odraditi nešto što se kosi s Vašim stavovima i pogledima na svijet ili nešto takvo što ste odbili raditi?
- Nisam nikada bila u takvoj situaciji. Uvijek kažem svoje mišljenje i, kako uvažavam tuðe, oèekujem da se uvaži i moje.
Ako sam dobro upamtila, prije ste bili u paru s Meštrom. Danas je Meštar šef, a Vi imate novog kolegu. Kako se slažete, kakav ste tandem u pripremi emisija?
- Domagoj Novokmet nije više tako nov u našoj emisiji, jer veæ nekoliko godina radim s njim, a Meštar je u paru s Milom Horvat. Dobro se slažemo i, što je u zajednièkom voðenju emisije jako važno, odlièno se nadopunjujemo. Za emitiranja ponekad komuniciramo samo pogledima, jer situacija zahtijeva brzinu i uèinkovitost. No, to nije samo zbog toga što smo Domagoj i ja na istoj valnoj duljini, priprema emisije dan prije mora biti dobar temelj za dobru izvedbu.

IZLETI I PROSLAVE
Kakav je Meštar šef i što se promijenilo od kada je on "na èelu"?
- Svi dosadašnji urednici naše redakcije imali su svoj naèin rada i viziju sadržaja i izgleda emisije. To je autorsko pravo i odgovornost koju urednièko mjesto nosi. Naravno, ima tu još mnogo obveza i zadataka koje treba odraditi da bi logistika emisije uvijek dobro funkcionirala. Meštra bi trebalo pitati kako se u tome snalazi. U svakom sluèaju, pregršt je detalja o kojima prije nije morao razmišljati, a sada ih svakodnevno treba usklaðivati.
Kako izgledaju Vaša jutra tijekom dana kojima vodite emisiju, a prije nego što stanete pred kamere?
- Buðenje u pet sati, što mi je ljeti uz cvrkut ptica lakše, a zimi dok je vani još mrak, teže. Slijedi razbuðivanje u kupaonici pa odlazak u vrtiæ. Bogu hvala na dežurnim tetama koje veæ od šest ujutro doèekuju male ranoranioce. Iz vrtiæa na posao - i to je to. To su jutra koja veèer prije moraju biti dobro isplanirana jer ranom zorom nema vremena za pretjerano razmišljenje - samo akcija.
Vaše kolege su izjavljivale da im se nakon dužeg vremena nije teško rano ustajati. Pretpostavljam da je tako i s Vama. No zanima me, prakticirate li "ubijanje oka" tijekom poslijepodneva kako biste nadoknadili jutarnji san?
- Kriza "umornih oèiju" zna doæi u poslijepodnevnim satima nakon ruèka, a kako se u to vrijeme pripremamo za sutrašnju emisiju nema vremena za drijemanje. Ako nakon popodnevnog dogovora s kolegama stignem doma kratko zažmiriti to mi je dovoljno da razbistrim um. Ako ne - s posla idem po sina u vrtiæ pa bistrenje uma slijedi kroz šetnju i igru s njim.
Planira li redakcija proslavu 16. obljetnice rada? Imam informacije da ste inaèe sjajni partijaneri...
- Svake godine se u povodu obljetnice družimo na nekom lijepom mjestu u prirodi. Nerijetko su se dnevni izleti nastavljali u noæne zabave. U njima uživaju i bivši kolege koji danas rade u nekim drugim redakcijama. Tako æe biti i ove godine.
Postoji li neka proslavu koja Vam se najviše urezala u sjeæanje i zašto?
- Teško je izdvojiti neku od niza godina koje su za nama. Meni su sve naše proslave odliène - nogomet, badminton, ruèak, dobra glazba...
Znam da imate obitelj i svatko s obitelji veliki dio vremena poklanja njoj. Meðutim, zanima me u èemu Vi još osobno najviše uživate, što Vas ispunjava?
- Kad su djeca u pitanje, radila sam reportaže za rubriku "Djeèja posla" te suraðivala s UNICEF-om u kampanji "Prve 3 su najvažnije". U upravnom sam odboru udruge "Djeca prva" èiji vrijedni èlanovi godinama pomažu djeci i potrebitim obiteljima. Za sve to inspiriralo me vlastitio majèinstvo. Biti æe toga sigurno još. Ideja uvijek imam.
Posjeæuju li Vas katkad starije kolegice i kolege i udijele li vam katkad kakav savjet?
- Dragu sretnem na poslu, a Žeža je u mirovini. No, oboje sam ih vidjela na nedavno održanoj promociji "Kuharice Dobrog jutra". Više smo razgovarali o obiteljima nego o poslu. Žeža je sad sretna baka i vidim da je to u cijelosti ispunjava. Što se savjeta tièe, može ih se dobiti i od sadašnjih kolega, svakodnevna komunikacija u redakciji vrlo je važan dio posla.
Mislite li da bi se moglo dogoditi da "Dobro jutro, Hrvatska" ode u mirovinu?
- Teško mi je zamisliti što bi u rano jutro zaželjelo dobrodošlicu gledateljima. Na svim svjetskim televizijama to je "Dobro jutro".

i

DELEGACIJA EUROPSKE KOMISIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

DELAGATION OF THE EUROPEAN COMMISSION IN CROATIA

 

RASPISUJU

 

 

N A T J E È A J

 

za dodjelu godišnjih novinarskih nagrada Robert Schuman na temu pitanja Europske unije

 

1. Natjeèaj za godišnju nagradu Robert Schuman utemeljili su Delegacija Europske komisije u Hrvatskoj i Hrvatsko novinarsko društvo. Nagrada se sastoji od umjetnièke plakete i novèanoga dijela.

 

2. Natjeèaj za nagradu Robert Schuman raspisuje se za najbolje novinarske radove èlanova HND u praæenju pitanja Europske unije i podizanju svijesti javnosti o putu Hrvatske u EU nastale u razdoblju od 8. svibnja 2007. do zakljuèno dana raspisivanja ovoga natjeèaja.

 

3.Za nagradu se mogu natjecati iskljuèivo radovi na standardnom hrvatskom jeziku, potpisani autorovim pravim imenom i objavljeni u pisanim medijima, na radiju i televiziji.

 

4. Rok za prijavu kandidata i predaju radova je 20. travnja

2008. godine. Radovi se primaju u tiskanom i elektronièkom obliku (CD ili DVD).

 

5. Kandidati i predlagaèi dužni su priložiti pisane radove, odnosno snimke radijskih i televizijskih priloga i emisija.

 

6. Radovi i prijave šalju se na adresu:

 

                Hrvatsko novinarsko društvo

                Natjeèaj za nagradu Robert Schuman

za 2007. godinu

                10000 Zagreb, Perkovèeva 2

 

   

 

 

Šokirana Sanja
Šokirana sam naèinom na koji je Hloverka tu odluku napisala, pravopisno i sadržajno. Nije navedeno kada to nisam dolazila na kolegije i zašto te je li to uzrokovalo štetu u programu. Šokirani su i moji kolege suurednici emisije Lela Kneževiæ i Branko Naðvinski, koji se pitaju zašto i oni nisu kažnjeni za isto.

Kako je kazna posve neprimjerena i apsurdna, prijavila sam Hloverku ravnateljima Vanji Sutliæu i Blagi Markoti zato što su narušena moja prava  kazala je Sanja Mikleuševiæ. No, kako je ona bila jedina HTV-ova novinarka koja se lani otvoreno usprotivila imenovanju Hloverke Novak Srziæ šeficom informative, a potom je maknuta iz "Otvorenog" te je proteklih tjedana, navodno, odbila nekoliko Hloverkinih nareðenja i pritisaka (da "HUŽ" ne obraðuje neke teme i ne zove neke goste), mnogi smatraju da je nedolaženje na kolegije Hloverki samo izlika za Sanjino micanje i iz te emisije.

Upitana o svemu navedenom, Hloverka je kazala:

Nije kažnjena
Ma, nije Sanja ništa kažnjena. Ona samo ne poštuje proces rada. Ako bude kažnjena, imat æete o èemu pisati. Sanja se jednostavno osjeæala malo ugroženom jer sam mislila da u "Otvorenom" nije zadovoljila kriterije koje je postavio Ladišiæ pa onda Bago, a mogu reæi i ja. Sad pristojno radi "HUŽ". A ta njezina protivljenja meni možda su samo dio njezine frustracije.

Beograd - Petero novinara, na èelu s glavnim urednikom Dragoljubom Žarkoviæem, kupilo je 55% vlasništva beogradskog tjednika Vreme u kojem su zaposleni i s postojeæih 19% stekli su ukupno vlasništvo od 74%. Dosadašnji veæinski vlasnik bio je odvjetnik Boris S. Popoviæ, sin odvjetnika Srðe Popoviæa i Vesne Pešiæ, bivše veleposlanice Srbije u Meksiku i jedne od vodeæih politièkih aktivistkinja u Liberalno demokratskoj partiji. Osim Žarkoviæa, u kupnji Vremena sudjelovali su Miloš VAsuæ, Milan Miloševiæ, Aleksandar Æiriæ i Filip Šram. (R. P.)

Rijetko je koji èlanak izazvao toliko reakcija èitatelja kao ovaj o šibenskom uèeniku koji je, kako smo pisali, veæ drugu godinu najbolji matematièar u državi. Javljali su se roditelji, nastavnici, ravnatelji… S pravom, jer èlanak nije dao cjelokupnu, nego pogrešnu sliku.

Naime, niti je novinarka doznala više od onoga što joj je ponuðeno, a niti su sugovornici našli potrebnim spomenuti i druge dijelove prièe – mali je Šibenèanin lani prvo mjesto meðu osmašima dijelio s jednim Zagrepèaninom, a ove godine s još dvojicom Zagrepèana.

Ne želim vjerovati, no moguæe je da je novinarka mislila kako je “njezin matematièar” dovoljan za njezinu prièu, ali je još vjerojatnije da joj sugovornici nisu spominjali druge ne bi li tako pojaèali vlastiti uspjeh. Tako je reportaža o malom genijalcu, umjesto lijepe i poticajne, postala prièom s puno ljutitih reakcija.

Objavili smo prošlog tjedna, u izdanju za Istru, Primorje i Liku, prièu i o djeèaku koji boluje od cerebralne paralize i treba pomoæ. Iz novinarova se teksta može zakljuèiti da se o djeèaku brine samo majka, a oca se u tom smislu ne spominje (rastavljeni su, op. a.). Onda sam dobila oèevo pismo kojim dokazuje da kao odgovorni roditelj uredno podmiruje sve obveze, alimentaciju, sudjeluje u financiranju lijeèenja i u odluèivanju o djetetovu lijeèenju, kao i svemu vezano uz njegov život. 
“Financiranje njegova lijeèenja ponekad iziskuje dosta novca, koji nam nadležne institucije ne mogu osigurati, ali nikada nijedna njegova terapija ili nabava nekog pomagala zbog toga nije bila pod znakom pitanja”, piše mi djeèakov otac i nastavlja: “Što se tièe buduænosti moga sina, a koja je po navodima  u èlanku više nego neizvjesna, napominjem da ona nikada nije i neæe biti upitna…”

I u ovom sluèaju novinar nije bio dovoljno oprezan. Prenio je jednu stranu prièe, a drugu nije ni pogledao, a tema je jako osjetljiva. Dok je jedna strana prièom valjda zadovoljna, druga je povrijeðena. No, gore od toga je što prièa nije objektivna i èitatelje ostavlja u pogrešnom dojmu. 

Netko bi mogao reæi da je ovdje rijeè o novinarskim manipulacijama, ali rijeè je o pogreškama.

U skladu s propozicijama natjeèaja Povjerenstvo je odluèivalo o dodjeli po jedne nagrade za radove objavljenje u tisku, na radiju i televiziji u razdoblju od 1. ožujka 2007. do 28. veljaèe 2008. godine. Za gotovo sve pristigle priloge može se reæi da po kvaliteti odskaèu od prosjeka novinarskih tekstova o zaštiti okoliša. Kritièki, problemski, istraživaèki i analitièki pristup karakterizira sve pregledane radove, što govori da je zaštita okoliša, u profesionalnom smislu, izborila adekvatan položaj u medijima.
Nagraðeni novinar dobiva novèani iznos od 12.000 kuna, plaketu i diplomu. Prijedlozi za nagrade stizali su od redakcija, urednika, pojedinaca, a neki su predložili i sami sebe što je u skladu s pravilnikom..
Povjerenstvo za nagradu Degenia velebitica pregledalo je i ocjenjivalo pristigle uratke u ovom sastavu:

1. Stipe Joliæ, novinar, predsjednik Povjerenstva
2. Jasmina Serdar, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva, Uprava za zaštitu okoliša
3. Kornelija Pintariæ, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode
4. Gordana Simonoviæ, novinarka
5. Silva Celebrini, novinarka
6. Mirjana Èerškov Klika, APO d.o.o. usluge zaštite okoliša – èlan HEP grupe
7. Tanja Devèiæ, novinarka i urednica HR Zagreb

U ocjenjivanju kvalitete medijskih priloga za eko-nagradu prednost su imale aktualne i korektno profesionalno obraðene tematske cjeline.
Nagradu su, u skladu s kriterijima Pravilnika o godišnjoj nagradi za zaštitu okoliša, dobili oni novinari èiji su radovi dobili najviše glasova èlanova Povjerenstva, što je utvrðeno na njegovu zadnjem sastanku 17. travnja 2008. godine. Tako nagradu Degenia velebitica dobivaju:
   
Ivona Lerman za najbolji tekst u tisku  - National Geographic
Mislav Togonal za najbolji prilog na radiju – Hrvatski radio Zagreb
Silvana Skoèajiæ za najbolju emisiju na televiziji – Kapital Network

ZAŠTO SU DOBILI NAGRADE? (Obrazloženje)

Ivona Lerman   (National Geographic)
 U travnju 2007. u okviru èasopisne teme o krizi svjetskih mora, Ivona Lerman objavila je u National Geographicu poveæi èlanak „Jadran pod udarom mreža“. To je vjerojatno dosad najšire obuhvatan prikaz ozbiljne ugroženosti našeg mora zbog gramzivosti u lovu ribe, što opasno prijeti ekološkoj ravnoteži. Iako ta prièa o Jadranu nije nova tekst nam sugerira da su sliène nevolje pogodila i druga svjetska mora, ali i ukazuje na neke nove èinjenice iz istraživanja hrvatskih znanstvenika. Zbog pretjerana izlova, èak 123 vrste riba našle su se na popisu ugroženih, a brojnost mnogih vrsta se u posljednjih 50 godina drastièno smanjila.
Da bi javnost lakše shvatila složenost situacije Ivona Lerman je opisala stanje na otvorenom moru Jabuèke kotline, kao i u uvalama priobalja, razgovarajuæi s ribarima, znanstvenicima i zakonodavcima. Vrlo zanimljiva zapažanja i impresije autorica je o ugroženosti Jadrana iznijela u zahtjevnoj formi; kombinaciji reportaže i istraživaèkog èlanka. Cjelovito i temeljito ukazala je na uvijek aktualni i rastuæi jadranski problem prevelika izlova, kojem zbog hitno potrebna rješenja treba stalno posveæivati medijsku pozornost.

Mislav Togonal (Hrvatski radio Zagreb)
Najboljim autorskim uratkom o zaštiti okoliša na radiju ocjenjena je kontakt-emisija Mislava Togonala „U mreži Prvoga“ s temom „LNG terminal“, emitirane 22. svibnja 2007. na prvom programu Hrvatskog radija Zagreb. Povod je bila zajednièka sjednica hrvatske i maðarske vlade na kojoj je bilo govora o tom buduæem zajednièkom projektu. Togonal je taj sastanak novinarski vješto iskoristio za javno aktualiziranje problema i prijepora oko moguæe gradnje prvog hrvatskog terminala za ukapljeni plin na podruèju Omišlja, Plomina ili Raškog zaljeva.
Struènjaci, pregovaraèi u projektu, predstavnici eko udruga, lokalne samouprave i slušatelji u vrlo dinamièno i vrlo profesionalno obraðenoj emisiji iznijeli su brojne argumente za ili protiv te investicije vrijedne oko 900 milijuna dolara, te o njenoj isplativosti. U emisiji su iznijeti svi aspekti gradnje terminala i dati odgovori na pitanja kao što su ona o prednosti i opasnosti od terminala, o financiranju gradnje i tko æe imati najviše koristi, ali posebna je vrijednost što je emisija otvorila i mnoge dileme koje su aktualne.     

Silvana Skoèajiæ (Kapital Network)
 U sijeènju ove godine Silvana Skoèajiæ je na poslovnoj televiziji Kapital Network objavila zapažene TV priloge, kojima je na vrlo zanimljiv i edukativan naèin približila gledateljima teme iz podruèja zaštite okoliša i održiva razvoja.
Jedna od njih je ona o zbrinjavanju elektriènog i elektroniènog otpada, a posebno je upeèatljiva emisija o tzv. Zelenim zgradama. Mnogima je novost argumentirana tvrdnja da su zgrade najveæi pojedinaèni potrošaèi energije, a time i najveæi zagaðivaèi okoliša. Zato se u razvijenome svijetu gradi sve više zelenih zgrada jer mogu uštedjeti do èak 80 posto energije, a u Zagrebu æe uskoro poèeti gradnja dviju prvih takvih poslovnih zgrada.
Autorica u emisiji detaljno govori kako se podižu te zgrade, koje su njihove ekološke i ekonomske prednosti. Iako su ih u Skandinaviji poèeli podizati još tridesetih godina, u Njemaèkoj šezdesetih godina prošlog stoljeæa, a u Americi i Velikoj Britaniji tri desetljeæa kasnije, kod nas je to novost. Stoga zanimljiva, istraživaèka i struèno napravljena emisija Silvane Skoèajiæ s relevantnim sugovornicima može djelovati poticajno na graðane i tvrtke da se opredijele za taj tip ekološke gradnje, jer je jeftinija, a pogoduje oèuvanju prirodnih dobara i smanjenju oneèišæenja okoliša.

Za Povjerenstvo za dodjelu nagrade Velebitska degenija:

Stipe Joliæ, predsjednik

 

Zagreb 22.travnja 2008.

Na hrvatskom televizijskom tržištu postoje dvije komercijalne televizije s nacionalnom koncesijom i javna HTV s dva kanala, a sve one dijele marketinški kolaè težak tek jedva nešto više od sto milijuna eura. RTL Televizija je prošlu godinu završila s dva milijuna kuna dobiti, Nova TV je još u gubicima, a državna radiotelevizija lani je od marketinga zaradila oko 381 milijun kuna (52 milijuna eura), što je za 26,5 milijuna kuna manje od plana. Za koju godinu slika televizijskog tržišta bitno æe se promijeniti nadolazeæom digitalizacijom, koja æe otvoriti prostor za deset, a možda i dvadeset nacionalnih kanala. No veliko je pitanje od èega æe oni živjeti kada i ovi sadašnji "igraèi" gotovo da preživljavaju. Razloga za takvo stanje je mnogo, a tumaèenja se razlikuju ovisno o tome radi li èovjek koji ih komentira na javnoj ili nekoj od komercijalnih televizija. Dolaskom komercijalne konkurencije u Hrvatsku cijene produkcije poèele su nekontrolirano rasti, pa je tako i danas sve što je vezano uz proizvodnju programa jeftinije u Sloveniji nego u Hrvatskoj. Istodobno je cijena oglasnog prostora poèela padati, što bi se takoðer moglo pripisati strategiji HTV-a koji si je znatno sniženje cijena mogao priuštiti, a komercijalne televizije su ga kao tržišnog lidera morale slijediti. Osim toga, HTV je išao i strategijom otkupa svih novijih filmova i serija, što rijetko koja javna televizija radi, pa danas komercijalne televizije u Hrvatskoj plaæaju za takve sadržaje više od svojih kolega u drugim zemljama upravo zbog snažne javnotelevizijske konkurencije. Od toga su dosad profitirali jedino gledatelji kojima se prikazuje vrlo visoka kvaliteta programa. Naravno, rijetko koji prosjeèan gledatelj prihvaæa ovu tvrdnju, no s njom se slažu gotovo svi ljudi vezani za televizijski biznis. Tibor Gojun, rukovoditelj HRT-ovog odjela marketinga, kaže da je to jedna od najveæih znaèajki hrvatskog televizijskog tržišta koje ne trpi jeftine proizvode, pa su troškovi u tom poslu izrazito visoki.

Izvori financiranja "U ovom trenutku u Hrvatskoj mogu opstati èetiri programa, no pitanje je koliko dugo. Èinjenica je da je danas program kvalitetniji nego što to omoguæuju izvori financiranja. Ako tržište oglašavanja znatnije ne poraste, neæe biti mnogo moguænosti - ili æe se smanjiti broj televizija ili æe se prikazivati lošiji program", kaže Gojun, koji je u ovom poslu još od 1989. godine. Njegove procjene su sve samo ne optimistiène: poslovna konkurentnost dodatno æe se zaoštriti, a ukupan marketinški kolaè vjerojatno neæe rasti. "Kada procjenjuju ukupno hrvatsko marketinško tržište neki govore o 500 do 800 milijuna eura, no zapravo je realna brojka negdje izmeðu 220 i 250 milijuna eura. Oko pola tog iznosa otpada na tržište televizijskog oglašavanja, a ako to tržište ne bude ozbiljnije raslo, dugoroèno od tog novca ne mogu preživjeti sadašnje televizije, a kamoli neke nove u buduænosti", smatra Gojun. Prema njegovim procjenama, tržište oglašavanja lani je raslo manje od stope inflacije koja je u 2007. bila 5,8 posto, a za èetiri kvalitetna kanala veæ u iduæe dvije godine moralo bi doæi do znaèajnog rasta oglasnog tržišta. A prema svemu sudeæi, veæi rast je nerealno oèekivati zbog nekoliko razloga. Ulazak nekih velikih kompanija koje bi mogle bitno utjecati na rast oglasnog tržišta se ne oèekuje, a one koje su veæ ovdje uglavnom su se pozicionirale pa im velike kampanje nisu potrebne. Nacionalna naftna kompanija nema potrebu reklamirati se jer ozbiljnu konkurenciju nema, veliki trgovaèki lanci završili su svoje velike kampanje kao i telekomunikacijske tvrtke. Sportska i automobilska industrija, koje u europskim zemljama uvelike sudjeluju u televizijskom oglašavanju, u Hrvatskoj gotovo ne postoje, pa izostaje i njihov doprinos. Neke nade polažu se tek u pristupanje Hrvatske Europskoj uniji kada bi ulaganja u marketing trebala porasti, a odreðeni rast vjerojatno æe se dogoditi i samom digitalizacijom. Primjer Finske, koja je završila proces digitalizacije, pokazuje da je takvo što realno oèekivati jer je u toj zemlji prve godine digitalizacije oglašavanje poraslo za oko osam posto. Veæi gospodarski rast takoðer bi trebao rezultirati rastom ulaganja u oglašavanje.

Ivan Lovreèek, Tibor Gojun i Dražen Mavriæ Procjene RTL-a, meðutim, daleko su optimistiènije. Ivan Lovreèek, glavni urednik Informativnog programa, takoðer kaže da je tržište televizijskog oglašavanja lani raslo oko pet posto, što na toj televiziji smatraju dobrim pokazateljem. "Kada HTV-u padaju marketinški prihodi, onda oni tvrde da pada cijelo tržište. Nije istina, tržište raste oko pet posto i lani je iznosilo oko 100 milijuna eura", kaže Lovreèek èija je televizija uspjela osvojiti više od 40 posto marketinškog kolaèa, a to planiraju i zadržati. "Gledanost i prihodi veoma su nam važni, a s tim smo sada zadovoljni", kaže Lovreèek, no ipak dodaje da bi neke stvari u buduænosti trebalo promijeniti ako se i dalje oèekuje da televizije prikazuju kvalitetan program. "Treba se ukinuti moguænost oglašavanja na kanalima javne televizije. To je jedini naèin da ovo tržište u buduænosti bude održivo", kaže Lovreèek. S tim se stavom potpuno slaže i Dražen Mavriæ, generalni direktor Nove TV, koji smatra da javna televizija zloupotrebljava novac od RTV pristojbe. "Hrvatska televizija dobiva novac svih nas za javne sadržaje, no troše ga za kupnju i proizvodnju uglavnom komercijalnih sadržaja. Je li tržišno opravdano da su subvencije koje javna televizija dobiva putem RTV pristojbe veæe od ukupnog televizijskog marketinškog tržišta u zemlji, a onda još sudjeluje u tom kolaèu", pita Mavriæ, koji za takvo stanje krivi državu koja takvim pristupom guši poduzetnièku klimu i šalje lošu poruku stranim investitorima.

Ukidanje marketinga I zaista, ako se uzmu u obzir i Mavriæeve procjene da je ukupan marketinški kolaè za kojeg se bore televizije u Hrvatskoj lani iznosio oko 105 milijuna eura, èini se da je situacija u tom segmentu prilièno jasna. A jasno je i to da je HRT na ime pristojbe lani ubrao 1,2 milijarde kuna, dakle doista više od ukupnog marketinškog kolaèa za kojeg se bore televizije. Osim toga, zaradilo se dosta i od marketinga, lani oko 381 milijun kuna, no ove godine æe daleko više zbog dva velika sportska natjecanja. "Borit æemo se protiv tog principa da javna televizija osim velikog financiranja pristojbom još ubire znatan dio marketinškog kolaèa", kaže Mavriæ, predlažuæi nekoliko rješenja, od potpunog ukidanja marketinga na javnoj televziji ili zabrane marketinga samo na jednom kanalu, pa do ukidanja oglašavanja u udarnom terminu ili smanjenja dopuštene minutaže. Kao primjer navodi Èešku gdje je javna televizija smjela emitirati 3 minute reklama u satu, pri èemu su sve komercijalne televizije bile profitabilne. Kada su krenuli u digitalizaciju limitirali su javnu televiziju na 7 minuta reklama u danu, što Mavriæ navodi kao primjer države koja aktivno promišlja tržište.

Analiza naðenog
Buduæi da nijedna od državnih institucija nije željela službeno davati informacije o tom sluèaju, teško je detaljno rekonstruirati iznenadnu akciju USKOK-a. Struènjaci tvrde da policija ne izlazi u javnost sa službenim izjavama jer èeka rezultate toksikološke obrade naðenog materijala koja može trajati i dva dana. Ivo Pukaniæ danas je poslijepodne pozvan na razgovor u policijsku postaju koju je ubrzo napustio.

– Nema nikakve veze. Ne mogu govoriti. U redakciji sam. Radim – izjavio je danas Ivo Pukaniæ kad smo ga zamolili neka komentira premetaèinu svog stana.
Pukaniæev odvjetnik Veljko Miljeviæ kazao je da je informaciju o premetaèini stana svojega klijenta èuo, ali vjeruje da ona nije toèna.

– Dobio sam takvih pet-šest upita i mislim da to nije toèno. Nisam se èuo s Pukaniæem – rekao je Miljeviæ. Navodno je Ivi Pukaniæu uzet biološki materijal za toksikološku i DNK analizu, no to nitko ne želi potvrditi.

Akcija USKOK-a izravna je posljedica kaznene prijave koju je Mirjana Pukaniæ podnijela protiv svog supruga Ive Pukaniæa. U toj je prijavi, podsjetimo, navela da ju je suprug psihièki, fizièki i seksualno zlostavljao te uvlaèio u ovisnost o drogi.

Mirjana Pukaniæ optužila je supruga da je bio u preljubu te da ju je èak podvodio drugim muškarcima.
Navela je policiji kako bi, nakon što bi suprugu prigovorila zbog nevjere ili neèeg sliènog, poèela svaða, a onda i fizièko nasilje.
Ustvrdila je i da joj nije dao raditi, a da je s godinama fizièko i verbalno nasilje preraslo i u seksualno. Prema njezinim tvrdnjama, usporedno s time poèeo joj je davati drogu.

Skrivanje po stanu
M. Pukaniæ tvrdi i da su zajedno uživali drogu, a spomenula je da je njezin suprug donosio drogu koju je skrivao po stanu. Ta kaznena prijava policiji, meðutim, nije prva informacija da je I. Pukaniæ u vezi s narkodilerima i da uživa drogu.
U listopadu prošle godine, kada je pozvala policiju tvrdeæi da ju je suprug silovao, M. Pukaniæ policiji je takoðer davala izjave o tome da se u njezinoj kuæi uživa kokain.

Dinko Žibrat, veliki hrvatski karikaturist, novinar, dizajner i ilustrator, te dugogodišnji Vjesnikov suradnik, preminuo je u 70. godini života zbog puknuæa aorte.
Dinko Žibrat roðen je 1938. godine u Velikom Trgovišèu, gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je i studirao na Arhitektonskom i Pravnom fakultetu, a apsolvirao je na Fakultetu politièkih znanosti. Veæ sa 14 godina zapoèinje suradnju s enigmatskim èasopisom Rebus crtanim prilozima, a u 18. godini poèinje suradnju karikaturama i kratkim vijestima u Narodnom sportu i Narodnom listu (u gradskoj rubrici i na sportskim stranicama). Tijekom 1960. godine ureðuje sport i humor u Studentskom listu, a potom biva postavljen za tehnièkoga urednika tog istog lista. U šezdesetim godinama suraðivao je s brojnim tiskovinama - u Novom listu objavljuje karikature »Frane«, u Veèernjem listu piše i ilustrira popularnu rubriku »Zagrebulje«...
Na RTV Zagreb grafièki je oblikovao priloge za dnevnu redakciju, a njegov televizijski rad prepoznatljiv je po liku »èovjeka s psom«, koji je bio osmišljen kao duhovita najava za vremensku prognozu.
Žibrat je bio èlan ULUPUH-a i LIKUM-a, karikature je objavljivao u inozemstvu, izlagao je na brojnim svjetskim izložbama te je dobitnik nagrada u Montrealu i Berlinu, što je znak kako su njegovi crteži odašiljali jedinstvenu poruku razumljivu diljem svijeta. Intervjuirao je mnoge ugledne europske karikaturiste, a široj javnosti poznat je i po seriji putopisno-karikaturistièkih reportaža iz najveæih gradova bivše Jugoslavije objavljivanih u èasopisu Arena.
Pokrenuo je i ureðivao specijalizirani karikaturistièki èasopis velikog formata Linea, koji su, iako nije dugo izlazio, ljubitelji karikatura izvrsno prihvatili, jer rijeè je o èasopisu koji je donosio najbolje karikature iz svjetske i domaæe produkcije.
Dinko Žibrat bio je karikaturist koji je oštrim potezima svog pera osuðivao društvene nepravde, izvrgavao smijehu ljudsku glupost - bio je živuæi dokaz kako su djela zaista važnija od rijeèi.

Zrinka Zorèec

ZAGREB Novi Regionalni direktor u SIAG-u (Styria Media International AG) za širenje u jugoistoènoj Europi postao je Helmut Braèun (35), diplomirani pravnik. Braèun zasad ostaje i u Upravi dnevnog lsita 24sata, a u sklopu regionalnog angažmana bit æe zadužen za širenje poslovanja na tržištima jugoistoène Europe gdje do sada Styria International još nije aktivno djelovala. Braèun je karijeru poèeo prije osam godina kao pripravnik u redakciji Die Presse, dnevnih novina u vlasništvu Styrije. Nakon dvije godine provedene u Veèernjem listu, obavljajuæi funkciju pomoænika direktora, vratio se u Die Presse, takoðer na funkciju pomoænika direktora. Braèun je direktor i èlan Uprave 24sata.
(PD)

Pokrajina Štajerska ove godine raspisuje treæi put nagradu za znanstvenu publicistiku Inge Morath, za radove objavljene izmeðu 6. travnja 2007. i 3. travnja 2008. Tom nagradom pokrajina Štajerska odlikuje znanstvene novinare i novinarke, koji svojim radovima probuðuju i produbljuju zanimanje i zalaganje za znanost i istraživanje. Nagrada nosi ime poznate novinarke i fotografkinje, roðene u Grazu, Inge Morath (1923-2002), koja se tijekom svojega vremena èesto vraæala u svoj rodni grad.

Nagrada Inge Morath pokrajine Štajerske za znanstvenu publicistiku dodjeljuje se za slijedeæe tri kategorije:
a) Meðunarodna nagrada za publikacije u meðunarodnim medijima, u iznosu od 5.000 Eura
b) Nagrada za publikacije u austrijskim tiskovinama, u iznosu od 5.000 Eura
c) Nagrada za publikacije u austrijskim elektronskim medijima (ukljuèivši u novinskim agencijama), u iznosu od 5.000 Eura

Naroèito dobrodošli su radovi koji se odnose na pokrajinu Štajersku kao središte istraživanja, te na dostignuæa Regije buduænosti Jugoistok, u koje spada i Republika Hrvatska, a s posebnim osvrtom na njezine odnose sa svojim središtem, Štajerskom.

Rok za podnošenje radova: 4. srpnja 2008. (poštanski žig)
Radovima treba priložiti životopis i popis objavljenih djela.

Daljnje informacije nalaze se na web stranici: www.verwaltung.steiermark.at/cms/ziel

Nagrade æe se uruèiti na Austrijski nacionalni praznik, dana 26. listopada 2008.
Informacije radi, valja napomenuti da je godine 2007. nagraðena hrvatska kandidatkinja Vanja Radkoviæ (GeoKroatien).

 

 

Toèno je da sam nominaciju za nagradu Novinar godine Hrvatskog novinarskog društva odbio u posljednji èas. A razlog zašto sam to uèinio u posljednji èas, što mi sada neki pripisuju kao smrtni grijeh, vrlo je jednostavan: nisam to mogao uèiniti ranije, jer ranije za to nisam znao. Za nominaciju sam saznao u posljednji èas, kad su èlanstvu HND-a na putu veæ bili glasaèki listiæi na kojima sam, kao jedan od dvoje kandidata za tu nagradu, bio predložen i ja. Tada sam – dakle u posljednji èas – saznao za nominaciju i tada sam, u posljednji èas, tu nominaciju i odbio.

Razlog zbog kojeg sam odbio nominaciju takoðer je vrlo jednostavan: u prošloj, 2007. godini, za koju se nagrada Novinar godine dodjeljuje, nisam imao tekstova vrijednih priznanja tako prestižnog naziva. To je iskljuèivi razlog zbog kojeg sam nominaciju odbio, smatrajuæi taj èin mnogo korektnijim postupkom od odbijanja primitka nagrade, da mi je ona eventualno dodijeljena.

I prošle, 2007. godine, nekoliko kolega, meðu kojima i jedan èiji novinarski rad osobito cijenim, željeli su me kandidirati za nagradu Novinar godine, za rad u 2006. Kako su o tome sa mnom razgovarali dok je kandidatura još bila u toku, zamolio sam ih da to ne èine, s istim obrazloženjem kao i danas.

Ove godine, meðutim, nisam imao nikakvih spoznaja da sam kandidiran, a potom i nominiran za Novinara godine i saznao sam to u posljednji èas i tada sam jedino i mogao reagirati. Žalim što je to izazvalo probleme i što je HND zbog toga odluèio da ove godine ta nagrada neæe biti dodijeljena, jer novu proceduru kandidiranja i nominiranja više nije moguæe provesti. Ne osjeæam se zbog toga odgovornim, jer da sam za kandidaturu saznao prije nominacije, dakle da vijest o tome nisam primio u posljednji èas, uèinio bih isto, ali bi tada ostalo dovoljno vremena da se postupak provede iz poèetka.

Kao što je poznato, za nagradu Novinar godine prvi sam put bio nominiran 2006. godine i tada sam nominaciju prihvatio. Iza mene je bila jedna profesionalno uspješna godina (2005.) s nekoliko tekstova koji su imali ogromnog odjeka u hrvatskoj javnosti. Radilo se o otkriæima vezanim uz ratne zloèine poèinjene u Osijeku, a s obzirom na èinjenicu da se uz njih vezalo ime politièki vrlo moæne osobe (jednog od osnivaèa HDZ-a, dugogodišnjeg župana, saborskog zastupnika u nekoliko mandata i umirovljenog generala Hrvatske vojske), temu su preuzeli svi vodeæi hrvatski mediji i ubrzo je postala – i dugo ostala - nacionalnom prièom broj jedan. Koliko je znaèajno to otkriæe bilo svjedoèi i zanimanje inozemnih medija, koji su takoðer o tome izvještavali.

Smatrao sam dakle da sam te, 2006. godine, s obzirom na tekstove koje sam objavio u 2005., zaslužio nominaciju za nagradu HND-a, Novinar godine. Uostalom, moj novinarski rad te je godine bio zapažen i u inozemstvu, pa mi je u studenom 2006. amerièki International Center for Journalists u Washingtonu, za "izvrsnost u novinarstvu" dodijelio prestižnu nagradu - Knight International Journalism Award. Tu nagradu, zajedno s iraèkom novinarkom Shadom al-Jubori, dobio sam u konkurenciji 25 predloženih novinara iz cijeloga svijeta i bio sam prvi i za sada jedini hrvatski novinar koji ju je dobio u 22 godine koliko se ta nagrada dodjeljuje.

Meðutim, kao što je poznato, 2006. godine u Hrvatskoj sam ostao bez nagrade Novinar godine. Èlanovi Hrvatskog novinarskog društva te su godine tajnim glasanjem Goranu Miliæu dali 488 glasova, meni 412, dok je 77 glasova bilo nevažeæih. Neki novinari tada su rekli, a neki i napisali, kako mi je tada uèinjena nepravda, a onda se, meðu nekim kolegama, pojavila ideja da bi to valjalo i ispraviti. Upravo time, meðu ostalim, obrazložena je i moja ovogodišnja kandidatura.

U obrazloženju koje mi je postalo dostupno tek dva dana nakon što sam odbio nominaciju, predlagaè je napisao i ovo: "Smatram da se ne bi smio ponoviti sluèaj da se u konkurenciju za izbor NOVINARA GODINE istaknu dva novinara, od kojih je jedan televizijski reporter, èije reportaže pobuðuju golemo zadovoljstvo i èak užitak, a drugi je kronièar smrti nevinih, od èijih se napisa ljudima ledi krv u žilama".

Ni ove godine kad sam odbio nominaciju za nagradu Novinar godine, ni prošle kada sam to uèinio još u fazi kandidature, nisam smatrao da bih - nakon što tu nagradu nisam osvojio 2006. - sada trebao biti neprekidno nominiran, iz godine u godinu, sve dok je ne dobijem. Smisao te nagrade ne vidim u tome, veæ u vrednovanju rezultata koje je neki novinar postigao u godini za koju se ona dodjeljuje.

Situacija u kojoj se sada našlo Hrvatsko novinarsko društvo, nakon odluke da se ove godine ne dodijeli nagrada Novinar godine, možda je i dobra prilika da se raspravi o naèinu kandidiranja, nominiranja i izboru za "hrvatskog Pulitzera". Tu raspravu možda se moglo pokrenuti i ranije, prije desetak godina, kada je obitelj Veselka Tenžere zatražila da Hrvatsko novinarsko društvo iz tadašnjeg naziva nagrade Novinar godine briše Tenžerino ime. Razlog tome bila je èinjenica da je nagradu, koja je tada nosila ime jednog od velikana hrvatskog novinarstva, dobio novinar koji je stjecajem okolnosti ovih dana u žiži zanimanja hrvatske javnosti, a ne, takoðer nominirani, tadašnji novinar konkurentskog tjednika, koji se u istoj godini proslavio nizom zapaženih tekstova.

U nekoliko navrata bio sam èlan Ocjenjivaèkog odbora HND-a za dodjelu novinarskih nagrada i tada sam se zalagao da se drugaèije pristupi postupku kandidiranja kad je u pitanju nagrada tako pretencioznog naziva kakva je nagrada Novinar godine. Sada kandidate za tu nagradu predlaže i svatko i nitko. Mnogi novinari zaziru od samopredlaganja pa se èesto dogodi da unatoè vrijednim tekstovima koje su objavili, ostanu nekandidirani. S druge pak strane, u izbor za nominaciju ulaze i oni koje je netko predložio, ali iza kojih ne stoji odgovarajuæi rezultat. Naravno, zato postoji Ocjenjivaèki odbor koji nominira kandidate, ali ta je nominacija moguæa samo unutar kruga kandidiranih.

Predlagao sam da kandidaturu novinara za nagradu Novinar godine obavi stalno tijelo HND-a, sastavljeno od najuglednijih hrvatskih novinara, koje bi pratilo hrvatsku medijsku scenu i predlagalo autore iznimnih ostvarenja. Zalagao sam se takoðer da se svaki takav prijedlog temeljito obrazloži i da to obrazloženje, zajedno s imenima nominiranih, bude poslano svim èlanovima HND-a. Danas, meðutim, glasovnica temeljem koje se bira novinar godine, sadrži samo ime i prezime predloženoga i redakciju za koju radi, bez retka obrazloženja zbog èega je nominiran. Tako odluka o tome kome dati glas može ovisiti i o simpatijama ili antipatijama, o tome koliko je novinar poznat (zbog èega su naravno televizijski novinari uvijek u prednosti) ili naprosto o redoslijedu na glasaèkom listiæu. Kada bi uz ime nominiranog postojalo i obrazloženje, moguænost takvog naèina glasanja bila bi smanjena.

I naravno, bio bi elementarni red, prije nominiranja, pitati kandidiranu osobu slaže li se s nominacijom. Tada bi se izbjegli mnogi nesporazumi i mnoge kontroverze oko te nagrade, pa se ne bi dogodila ni ova u kojoj se HND sada našao. Ako sam zbog neprihvaæanja nominacije za nagradu Novinar godine, sada, jer sam to uèinio u posljednji èas, iskljuèivi krivac ja, zbog mira u (novinarskoj) kuæi rado æu prihvatiti nominaciju za nagradu - Krivac godine.

U Osijeku, 16. travnja 2008.

Drago Hedl

 

 

Tema vezana za opstanak tiskanih novinskih izdanja na tržištu ne zaokuplja samo komercijalne novinske izdavaèe, nego i tvrtke koje su zbog prirode svoje djelatnosti tek djelomièno nazoène na novinskom tržištu, poput Narodnih novina. U toj kompaniji su se odluèili na poslovni zaokret i više se okrenuti internetu buduæi da sve više uzima primat zbog svoje brzine, dostupnosti i nižih troškova.

Nikola Sila Èetiri modela pretplate Dionièko društvo u vlasništvu države Narodne novine u èetvrtak æe tako okrenuti novo poglavlje u poslovanju usmjeravajuæi veæinu svojeg poslovanja na internet. Nakon završetka probnog rada službeno bi se u Zagrebu trebao predstaviti novi pretraživaè elektronièkog oglasnika javne nabave. Kako je objasnio Nikola Sila, voditelj projekta elektronièkog oglasnika Narodnih novina, time se nastavlja s uvoðenjem noviteta u tom sektoru javne uprave. "Aktivnosti na dodatnom unaprjeðenju javne nabave u ovom segmentu zapoèeli su stupanjem na snagu novog Zakona o javnoj nabavi poèetkom ove godine. Pretraživaè elektronièkog oglasnika javne nabave je komercijalan proizvod koji javnim ponuditeljima - tvrtkama omoguæuje potpuno pretraživanje objavljenih oglasa, prijam željenih informacija elektronièkom poštom te preuzimanje natjeèajne dokumentacije. Nakon besplatnog razdoblja pretraživanja korisnici imaju moguænost odluèiti se izmeðu jednog od èetiri predviðena modela pretplate", kazao je Sila. Pojašnjava da æe svi modeli omoguæavati praæenje dnevno objavljenih oglasa, a ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i umrežavanje svih tendera zemalja èlanica. U Narodnim novinama kažu da je nakon pokretanja elektronièkog oglasnika javne nabave, kao jednog od prvih primjera uspješne prilagodbe javne uprave standardima EU-a, lansiranje novog pretraživaèa nastavak sustavnog unaprjeðenja proizvoda i usluga tvrtke. Razlog za pokretanje ovog projekta je, naravno, u tržišnim uvjetima i tehnološkom napretku.

Naklada, odnosno broj pretplatnika Narodnih novina, samo u zadnjih pet godina rapidno su opali. Prema rijeèima Nikole Sile, broj kupaca njihovih novina u tom je razdoblju pao gotovo za tri puta. Tako je 2004. godine bilo oko 27 tisuæa pretplatnika na Narodne novine, da bi prošle godine ta brojka iznosila 13,5 tisuæa. Podaci za ovu godinu još su porazniji te je zabilježeno svega oko 10,3 tisuæe pretplatnika. Buduæi da se godišnje objavi oko 31 tisuæa oglasa za javnu nabavku, koliko ih je bilo 2007. godine, jasno je da veæina pravnih i fizièkih osoba do podataka o tenderima dolazi na druge naèine, najèešæe pretraživanjem interneta. Sila oèekuje da æe se u Iduæe razdoblju broj oglasa, a i pretplatnika poveæati.

Dostupnost tendera Sadašnja investicija, za koju u Narodnim novinama nisu mogli odrediti vrijednost zbog etapnog izvoðenja, sinergije i same sistematizacije kapaciteta, mogla bi svoju pravu vrijednost pokazati trenutkom ulaska Hrvatske u EU. "Mi smo spremni za prikljuèivanje na sustave EU-a i kad se Republika Hrvatska i formalno prikljuèi Uniji podaci o svim tenderima u njoj i EU æe se primati i slati putem naših kapaciteta" kazao je Nikola Sila.

  Narodne novine od osnivanja 1835. godine nikad nisu prestajale izlaziti

Narodne novine su poèele izlaziti 1835. pod imenom Novine horvatzke. Ime Narodne novine prvi put se upotrebljava 1843. Od 1835. do danas nikad nisu prestale izlaziti. Društvo se danas bavi nakladništvom, tiskarstvom i trgovinom. Glavna im je djelatnost izdavanje Narodnih novina, službenog lista Republike Hrvatske, Oglasnika javne nabave, Meðunarodnih ugovora Hrvatske, službenih i drugih tiskanica i knjiga. Sljednik su državnog poduzeæa Tiskanica iz 1950., a od 1952. izdaju Narodne novine, službeni list tadašnje NR Hrvatske i današnje Republike Hrvatske

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103