Ukupno: 2017

Šokirana Sanja
Šokirana sam naèinom na koji je Hloverka tu odluku napisala, pravopisno i sadržajno. Nije navedeno kada to nisam dolazila na kolegije i zašto te je li to uzrokovalo štetu u programu. Šokirani su i moji kolege suurednici emisije Lela Kneževiæ i Branko Naðvinski, koji se pitaju zašto i oni nisu kažnjeni za isto.

Kako je kazna posve neprimjerena i apsurdna, prijavila sam Hloverku ravnateljima Vanji Sutliæu i Blagi Markoti zato što su narušena moja prava  kazala je Sanja Mikleuševiæ. No, kako je ona bila jedina HTV-ova novinarka koja se lani otvoreno usprotivila imenovanju Hloverke Novak Srziæ šeficom informative, a potom je maknuta iz "Otvorenog" te je proteklih tjedana, navodno, odbila nekoliko Hloverkinih nareðenja i pritisaka (da "HUŽ" ne obraðuje neke teme i ne zove neke goste), mnogi smatraju da je nedolaženje na kolegije Hloverki samo izlika za Sanjino micanje i iz te emisije.

Upitana o svemu navedenom, Hloverka je kazala:

Nije kažnjena
Ma, nije Sanja ništa kažnjena. Ona samo ne poštuje proces rada. Ako bude kažnjena, imat æete o èemu pisati. Sanja se jednostavno osjeæala malo ugroženom jer sam mislila da u "Otvorenom" nije zadovoljila kriterije koje je postavio Ladišiæ pa onda Bago, a mogu reæi i ja. Sad pristojno radi "HUŽ". A ta njezina protivljenja meni možda su samo dio njezine frustracije.

Beograd - Petero novinara, na èelu s glavnim urednikom Dragoljubom Žarkoviæem, kupilo je 55% vlasništva beogradskog tjednika Vreme u kojem su zaposleni i s postojeæih 19% stekli su ukupno vlasništvo od 74%. Dosadašnji veæinski vlasnik bio je odvjetnik Boris S. Popoviæ, sin odvjetnika Srðe Popoviæa i Vesne Pešiæ, bivše veleposlanice Srbije u Meksiku i jedne od vodeæih politièkih aktivistkinja u Liberalno demokratskoj partiji. Osim Žarkoviæa, u kupnji Vremena sudjelovali su Miloš VAsuæ, Milan Miloševiæ, Aleksandar Æiriæ i Filip Šram. (R. P.)

Rijetko je koji èlanak izazvao toliko reakcija èitatelja kao ovaj o šibenskom uèeniku koji je, kako smo pisali, veæ drugu godinu najbolji matematièar u državi. Javljali su se roditelji, nastavnici, ravnatelji… S pravom, jer èlanak nije dao cjelokupnu, nego pogrešnu sliku.

Naime, niti je novinarka doznala više od onoga što joj je ponuðeno, a niti su sugovornici našli potrebnim spomenuti i druge dijelove prièe – mali je Šibenèanin lani prvo mjesto meðu osmašima dijelio s jednim Zagrepèaninom, a ove godine s još dvojicom Zagrepèana.

Ne želim vjerovati, no moguæe je da je novinarka mislila kako je “njezin matematièar” dovoljan za njezinu prièu, ali je još vjerojatnije da joj sugovornici nisu spominjali druge ne bi li tako pojaèali vlastiti uspjeh. Tako je reportaža o malom genijalcu, umjesto lijepe i poticajne, postala prièom s puno ljutitih reakcija.

Objavili smo prošlog tjedna, u izdanju za Istru, Primorje i Liku, prièu i o djeèaku koji boluje od cerebralne paralize i treba pomoæ. Iz novinarova se teksta može zakljuèiti da se o djeèaku brine samo majka, a oca se u tom smislu ne spominje (rastavljeni su, op. a.). Onda sam dobila oèevo pismo kojim dokazuje da kao odgovorni roditelj uredno podmiruje sve obveze, alimentaciju, sudjeluje u financiranju lijeèenja i u odluèivanju o djetetovu lijeèenju, kao i svemu vezano uz njegov život. 
“Financiranje njegova lijeèenja ponekad iziskuje dosta novca, koji nam nadležne institucije ne mogu osigurati, ali nikada nijedna njegova terapija ili nabava nekog pomagala zbog toga nije bila pod znakom pitanja”, piše mi djeèakov otac i nastavlja: “Što se tièe buduænosti moga sina, a koja je po navodima  u èlanku više nego neizvjesna, napominjem da ona nikada nije i neæe biti upitna…”

I u ovom sluèaju novinar nije bio dovoljno oprezan. Prenio je jednu stranu prièe, a drugu nije ni pogledao, a tema je jako osjetljiva. Dok je jedna strana prièom valjda zadovoljna, druga je povrijeðena. No, gore od toga je što prièa nije objektivna i èitatelje ostavlja u pogrešnom dojmu. 

Netko bi mogao reæi da je ovdje rijeè o novinarskim manipulacijama, ali rijeè je o pogreškama.

U skladu s propozicijama natjeèaja Povjerenstvo je odluèivalo o dodjeli po jedne nagrade za radove objavljenje u tisku, na radiju i televiziji u razdoblju od 1. ožujka 2007. do 28. veljaèe 2008. godine. Za gotovo sve pristigle priloge može se reæi da po kvaliteti odskaèu od prosjeka novinarskih tekstova o zaštiti okoliša. Kritièki, problemski, istraživaèki i analitièki pristup karakterizira sve pregledane radove, što govori da je zaštita okoliša, u profesionalnom smislu, izborila adekvatan položaj u medijima.
Nagraðeni novinar dobiva novèani iznos od 12.000 kuna, plaketu i diplomu. Prijedlozi za nagrade stizali su od redakcija, urednika, pojedinaca, a neki su predložili i sami sebe što je u skladu s pravilnikom..
Povjerenstvo za nagradu Degenia velebitica pregledalo je i ocjenjivalo pristigle uratke u ovom sastavu:

1. Stipe Joliæ, novinar, predsjednik Povjerenstva
2. Jasmina Serdar, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva, Uprava za zaštitu okoliša
3. Kornelija Pintariæ, Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode
4. Gordana Simonoviæ, novinarka
5. Silva Celebrini, novinarka
6. Mirjana Èerškov Klika, APO d.o.o. usluge zaštite okoliša – èlan HEP grupe
7. Tanja Devèiæ, novinarka i urednica HR Zagreb

U ocjenjivanju kvalitete medijskih priloga za eko-nagradu prednost su imale aktualne i korektno profesionalno obraðene tematske cjeline.
Nagradu su, u skladu s kriterijima Pravilnika o godišnjoj nagradi za zaštitu okoliša, dobili oni novinari èiji su radovi dobili najviše glasova èlanova Povjerenstva, što je utvrðeno na njegovu zadnjem sastanku 17. travnja 2008. godine. Tako nagradu Degenia velebitica dobivaju:
   
Ivona Lerman za najbolji tekst u tisku  - National Geographic
Mislav Togonal za najbolji prilog na radiju – Hrvatski radio Zagreb
Silvana Skoèajiæ za najbolju emisiju na televiziji – Kapital Network

ZAŠTO SU DOBILI NAGRADE? (Obrazloženje)

Ivona Lerman   (National Geographic)
 U travnju 2007. u okviru èasopisne teme o krizi svjetskih mora, Ivona Lerman objavila je u National Geographicu poveæi èlanak „Jadran pod udarom mreža“. To je vjerojatno dosad najšire obuhvatan prikaz ozbiljne ugroženosti našeg mora zbog gramzivosti u lovu ribe, što opasno prijeti ekološkoj ravnoteži. Iako ta prièa o Jadranu nije nova tekst nam sugerira da su sliène nevolje pogodila i druga svjetska mora, ali i ukazuje na neke nove èinjenice iz istraživanja hrvatskih znanstvenika. Zbog pretjerana izlova, èak 123 vrste riba našle su se na popisu ugroženih, a brojnost mnogih vrsta se u posljednjih 50 godina drastièno smanjila.
Da bi javnost lakše shvatila složenost situacije Ivona Lerman je opisala stanje na otvorenom moru Jabuèke kotline, kao i u uvalama priobalja, razgovarajuæi s ribarima, znanstvenicima i zakonodavcima. Vrlo zanimljiva zapažanja i impresije autorica je o ugroženosti Jadrana iznijela u zahtjevnoj formi; kombinaciji reportaže i istraživaèkog èlanka. Cjelovito i temeljito ukazala je na uvijek aktualni i rastuæi jadranski problem prevelika izlova, kojem zbog hitno potrebna rješenja treba stalno posveæivati medijsku pozornost.

Mislav Togonal (Hrvatski radio Zagreb)
Najboljim autorskim uratkom o zaštiti okoliša na radiju ocjenjena je kontakt-emisija Mislava Togonala „U mreži Prvoga“ s temom „LNG terminal“, emitirane 22. svibnja 2007. na prvom programu Hrvatskog radija Zagreb. Povod je bila zajednièka sjednica hrvatske i maðarske vlade na kojoj je bilo govora o tom buduæem zajednièkom projektu. Togonal je taj sastanak novinarski vješto iskoristio za javno aktualiziranje problema i prijepora oko moguæe gradnje prvog hrvatskog terminala za ukapljeni plin na podruèju Omišlja, Plomina ili Raškog zaljeva.
Struènjaci, pregovaraèi u projektu, predstavnici eko udruga, lokalne samouprave i slušatelji u vrlo dinamièno i vrlo profesionalno obraðenoj emisiji iznijeli su brojne argumente za ili protiv te investicije vrijedne oko 900 milijuna dolara, te o njenoj isplativosti. U emisiji su iznijeti svi aspekti gradnje terminala i dati odgovori na pitanja kao što su ona o prednosti i opasnosti od terminala, o financiranju gradnje i tko æe imati najviše koristi, ali posebna je vrijednost što je emisija otvorila i mnoge dileme koje su aktualne.     

Silvana Skoèajiæ (Kapital Network)
 U sijeènju ove godine Silvana Skoèajiæ je na poslovnoj televiziji Kapital Network objavila zapažene TV priloge, kojima je na vrlo zanimljiv i edukativan naèin približila gledateljima teme iz podruèja zaštite okoliša i održiva razvoja.
Jedna od njih je ona o zbrinjavanju elektriènog i elektroniènog otpada, a posebno je upeèatljiva emisija o tzv. Zelenim zgradama. Mnogima je novost argumentirana tvrdnja da su zgrade najveæi pojedinaèni potrošaèi energije, a time i najveæi zagaðivaèi okoliša. Zato se u razvijenome svijetu gradi sve više zelenih zgrada jer mogu uštedjeti do èak 80 posto energije, a u Zagrebu æe uskoro poèeti gradnja dviju prvih takvih poslovnih zgrada.
Autorica u emisiji detaljno govori kako se podižu te zgrade, koje su njihove ekološke i ekonomske prednosti. Iako su ih u Skandinaviji poèeli podizati još tridesetih godina, u Njemaèkoj šezdesetih godina prošlog stoljeæa, a u Americi i Velikoj Britaniji tri desetljeæa kasnije, kod nas je to novost. Stoga zanimljiva, istraživaèka i struèno napravljena emisija Silvane Skoèajiæ s relevantnim sugovornicima može djelovati poticajno na graðane i tvrtke da se opredijele za taj tip ekološke gradnje, jer je jeftinija, a pogoduje oèuvanju prirodnih dobara i smanjenju oneèišæenja okoliša.

Za Povjerenstvo za dodjelu nagrade Velebitska degenija:

Stipe Joliæ, predsjednik

 

Zagreb 22.travnja 2008.

Na hrvatskom televizijskom tržištu postoje dvije komercijalne televizije s nacionalnom koncesijom i javna HTV s dva kanala, a sve one dijele marketinški kolaè težak tek jedva nešto više od sto milijuna eura. RTL Televizija je prošlu godinu završila s dva milijuna kuna dobiti, Nova TV je još u gubicima, a državna radiotelevizija lani je od marketinga zaradila oko 381 milijun kuna (52 milijuna eura), što je za 26,5 milijuna kuna manje od plana. Za koju godinu slika televizijskog tržišta bitno æe se promijeniti nadolazeæom digitalizacijom, koja æe otvoriti prostor za deset, a možda i dvadeset nacionalnih kanala. No veliko je pitanje od èega æe oni živjeti kada i ovi sadašnji "igraèi" gotovo da preživljavaju. Razloga za takvo stanje je mnogo, a tumaèenja se razlikuju ovisno o tome radi li èovjek koji ih komentira na javnoj ili nekoj od komercijalnih televizija. Dolaskom komercijalne konkurencije u Hrvatsku cijene produkcije poèele su nekontrolirano rasti, pa je tako i danas sve što je vezano uz proizvodnju programa jeftinije u Sloveniji nego u Hrvatskoj. Istodobno je cijena oglasnog prostora poèela padati, što bi se takoðer moglo pripisati strategiji HTV-a koji si je znatno sniženje cijena mogao priuštiti, a komercijalne televizije su ga kao tržišnog lidera morale slijediti. Osim toga, HTV je išao i strategijom otkupa svih novijih filmova i serija, što rijetko koja javna televizija radi, pa danas komercijalne televizije u Hrvatskoj plaæaju za takve sadržaje više od svojih kolega u drugim zemljama upravo zbog snažne javnotelevizijske konkurencije. Od toga su dosad profitirali jedino gledatelji kojima se prikazuje vrlo visoka kvaliteta programa. Naravno, rijetko koji prosjeèan gledatelj prihvaæa ovu tvrdnju, no s njom se slažu gotovo svi ljudi vezani za televizijski biznis. Tibor Gojun, rukovoditelj HRT-ovog odjela marketinga, kaže da je to jedna od najveæih znaèajki hrvatskog televizijskog tržišta koje ne trpi jeftine proizvode, pa su troškovi u tom poslu izrazito visoki.

Izvori financiranja "U ovom trenutku u Hrvatskoj mogu opstati èetiri programa, no pitanje je koliko dugo. Èinjenica je da je danas program kvalitetniji nego što to omoguæuju izvori financiranja. Ako tržište oglašavanja znatnije ne poraste, neæe biti mnogo moguænosti - ili æe se smanjiti broj televizija ili æe se prikazivati lošiji program", kaže Gojun, koji je u ovom poslu još od 1989. godine. Njegove procjene su sve samo ne optimistiène: poslovna konkurentnost dodatno æe se zaoštriti, a ukupan marketinški kolaè vjerojatno neæe rasti. "Kada procjenjuju ukupno hrvatsko marketinško tržište neki govore o 500 do 800 milijuna eura, no zapravo je realna brojka negdje izmeðu 220 i 250 milijuna eura. Oko pola tog iznosa otpada na tržište televizijskog oglašavanja, a ako to tržište ne bude ozbiljnije raslo, dugoroèno od tog novca ne mogu preživjeti sadašnje televizije, a kamoli neke nove u buduænosti", smatra Gojun. Prema njegovim procjenama, tržište oglašavanja lani je raslo manje od stope inflacije koja je u 2007. bila 5,8 posto, a za èetiri kvalitetna kanala veæ u iduæe dvije godine moralo bi doæi do znaèajnog rasta oglasnog tržišta. A prema svemu sudeæi, veæi rast je nerealno oèekivati zbog nekoliko razloga. Ulazak nekih velikih kompanija koje bi mogle bitno utjecati na rast oglasnog tržišta se ne oèekuje, a one koje su veæ ovdje uglavnom su se pozicionirale pa im velike kampanje nisu potrebne. Nacionalna naftna kompanija nema potrebu reklamirati se jer ozbiljnu konkurenciju nema, veliki trgovaèki lanci završili su svoje velike kampanje kao i telekomunikacijske tvrtke. Sportska i automobilska industrija, koje u europskim zemljama uvelike sudjeluju u televizijskom oglašavanju, u Hrvatskoj gotovo ne postoje, pa izostaje i njihov doprinos. Neke nade polažu se tek u pristupanje Hrvatske Europskoj uniji kada bi ulaganja u marketing trebala porasti, a odreðeni rast vjerojatno æe se dogoditi i samom digitalizacijom. Primjer Finske, koja je završila proces digitalizacije, pokazuje da je takvo što realno oèekivati jer je u toj zemlji prve godine digitalizacije oglašavanje poraslo za oko osam posto. Veæi gospodarski rast takoðer bi trebao rezultirati rastom ulaganja u oglašavanje.

Ivan Lovreèek, Tibor Gojun i Dražen Mavriæ Procjene RTL-a, meðutim, daleko su optimistiènije. Ivan Lovreèek, glavni urednik Informativnog programa, takoðer kaže da je tržište televizijskog oglašavanja lani raslo oko pet posto, što na toj televiziji smatraju dobrim pokazateljem. "Kada HTV-u padaju marketinški prihodi, onda oni tvrde da pada cijelo tržište. Nije istina, tržište raste oko pet posto i lani je iznosilo oko 100 milijuna eura", kaže Lovreèek èija je televizija uspjela osvojiti više od 40 posto marketinškog kolaèa, a to planiraju i zadržati. "Gledanost i prihodi veoma su nam važni, a s tim smo sada zadovoljni", kaže Lovreèek, no ipak dodaje da bi neke stvari u buduænosti trebalo promijeniti ako se i dalje oèekuje da televizije prikazuju kvalitetan program. "Treba se ukinuti moguænost oglašavanja na kanalima javne televizije. To je jedini naèin da ovo tržište u buduænosti bude održivo", kaže Lovreèek. S tim se stavom potpuno slaže i Dražen Mavriæ, generalni direktor Nove TV, koji smatra da javna televizija zloupotrebljava novac od RTV pristojbe. "Hrvatska televizija dobiva novac svih nas za javne sadržaje, no troše ga za kupnju i proizvodnju uglavnom komercijalnih sadržaja. Je li tržišno opravdano da su subvencije koje javna televizija dobiva putem RTV pristojbe veæe od ukupnog televizijskog marketinškog tržišta u zemlji, a onda još sudjeluje u tom kolaèu", pita Mavriæ, koji za takvo stanje krivi državu koja takvim pristupom guši poduzetnièku klimu i šalje lošu poruku stranim investitorima.

Ukidanje marketinga I zaista, ako se uzmu u obzir i Mavriæeve procjene da je ukupan marketinški kolaè za kojeg se bore televizije u Hrvatskoj lani iznosio oko 105 milijuna eura, èini se da je situacija u tom segmentu prilièno jasna. A jasno je i to da je HRT na ime pristojbe lani ubrao 1,2 milijarde kuna, dakle doista više od ukupnog marketinškog kolaèa za kojeg se bore televizije. Osim toga, zaradilo se dosta i od marketinga, lani oko 381 milijun kuna, no ove godine æe daleko više zbog dva velika sportska natjecanja. "Borit æemo se protiv tog principa da javna televizija osim velikog financiranja pristojbom još ubire znatan dio marketinškog kolaèa", kaže Mavriæ, predlažuæi nekoliko rješenja, od potpunog ukidanja marketinga na javnoj televziji ili zabrane marketinga samo na jednom kanalu, pa do ukidanja oglašavanja u udarnom terminu ili smanjenja dopuštene minutaže. Kao primjer navodi Èešku gdje je javna televizija smjela emitirati 3 minute reklama u satu, pri èemu su sve komercijalne televizije bile profitabilne. Kada su krenuli u digitalizaciju limitirali su javnu televiziju na 7 minuta reklama u danu, što Mavriæ navodi kao primjer države koja aktivno promišlja tržište.

Analiza naðenog
Buduæi da nijedna od državnih institucija nije željela službeno davati informacije o tom sluèaju, teško je detaljno rekonstruirati iznenadnu akciju USKOK-a. Struènjaci tvrde da policija ne izlazi u javnost sa službenim izjavama jer èeka rezultate toksikološke obrade naðenog materijala koja može trajati i dva dana. Ivo Pukaniæ danas je poslijepodne pozvan na razgovor u policijsku postaju koju je ubrzo napustio.

– Nema nikakve veze. Ne mogu govoriti. U redakciji sam. Radim – izjavio je danas Ivo Pukaniæ kad smo ga zamolili neka komentira premetaèinu svog stana.
Pukaniæev odvjetnik Veljko Miljeviæ kazao je da je informaciju o premetaèini stana svojega klijenta èuo, ali vjeruje da ona nije toèna.

– Dobio sam takvih pet-šest upita i mislim da to nije toèno. Nisam se èuo s Pukaniæem – rekao je Miljeviæ. Navodno je Ivi Pukaniæu uzet biološki materijal za toksikološku i DNK analizu, no to nitko ne želi potvrditi.

Akcija USKOK-a izravna je posljedica kaznene prijave koju je Mirjana Pukaniæ podnijela protiv svog supruga Ive Pukaniæa. U toj je prijavi, podsjetimo, navela da ju je suprug psihièki, fizièki i seksualno zlostavljao te uvlaèio u ovisnost o drogi.

Mirjana Pukaniæ optužila je supruga da je bio u preljubu te da ju je èak podvodio drugim muškarcima.
Navela je policiji kako bi, nakon što bi suprugu prigovorila zbog nevjere ili neèeg sliènog, poèela svaða, a onda i fizièko nasilje.
Ustvrdila je i da joj nije dao raditi, a da je s godinama fizièko i verbalno nasilje preraslo i u seksualno. Prema njezinim tvrdnjama, usporedno s time poèeo joj je davati drogu.

Skrivanje po stanu
M. Pukaniæ tvrdi i da su zajedno uživali drogu, a spomenula je da je njezin suprug donosio drogu koju je skrivao po stanu. Ta kaznena prijava policiji, meðutim, nije prva informacija da je I. Pukaniæ u vezi s narkodilerima i da uživa drogu.
U listopadu prošle godine, kada je pozvala policiju tvrdeæi da ju je suprug silovao, M. Pukaniæ policiji je takoðer davala izjave o tome da se u njezinoj kuæi uživa kokain.

Dinko Žibrat, veliki hrvatski karikaturist, novinar, dizajner i ilustrator, te dugogodišnji Vjesnikov suradnik, preminuo je u 70. godini života zbog puknuæa aorte.
Dinko Žibrat roðen je 1938. godine u Velikom Trgovišèu, gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je i studirao na Arhitektonskom i Pravnom fakultetu, a apsolvirao je na Fakultetu politièkih znanosti. Veæ sa 14 godina zapoèinje suradnju s enigmatskim èasopisom Rebus crtanim prilozima, a u 18. godini poèinje suradnju karikaturama i kratkim vijestima u Narodnom sportu i Narodnom listu (u gradskoj rubrici i na sportskim stranicama). Tijekom 1960. godine ureðuje sport i humor u Studentskom listu, a potom biva postavljen za tehnièkoga urednika tog istog lista. U šezdesetim godinama suraðivao je s brojnim tiskovinama - u Novom listu objavljuje karikature »Frane«, u Veèernjem listu piše i ilustrira popularnu rubriku »Zagrebulje«...
Na RTV Zagreb grafièki je oblikovao priloge za dnevnu redakciju, a njegov televizijski rad prepoznatljiv je po liku »èovjeka s psom«, koji je bio osmišljen kao duhovita najava za vremensku prognozu.
Žibrat je bio èlan ULUPUH-a i LIKUM-a, karikature je objavljivao u inozemstvu, izlagao je na brojnim svjetskim izložbama te je dobitnik nagrada u Montrealu i Berlinu, što je znak kako su njegovi crteži odašiljali jedinstvenu poruku razumljivu diljem svijeta. Intervjuirao je mnoge ugledne europske karikaturiste, a široj javnosti poznat je i po seriji putopisno-karikaturistièkih reportaža iz najveæih gradova bivše Jugoslavije objavljivanih u èasopisu Arena.
Pokrenuo je i ureðivao specijalizirani karikaturistièki èasopis velikog formata Linea, koji su, iako nije dugo izlazio, ljubitelji karikatura izvrsno prihvatili, jer rijeè je o èasopisu koji je donosio najbolje karikature iz svjetske i domaæe produkcije.
Dinko Žibrat bio je karikaturist koji je oštrim potezima svog pera osuðivao društvene nepravde, izvrgavao smijehu ljudsku glupost - bio je živuæi dokaz kako su djela zaista važnija od rijeèi.

Zrinka Zorèec

ZAGREB Novi Regionalni direktor u SIAG-u (Styria Media International AG) za širenje u jugoistoènoj Europi postao je Helmut Braèun (35), diplomirani pravnik. Braèun zasad ostaje i u Upravi dnevnog lsita 24sata, a u sklopu regionalnog angažmana bit æe zadužen za širenje poslovanja na tržištima jugoistoène Europe gdje do sada Styria International još nije aktivno djelovala. Braèun je karijeru poèeo prije osam godina kao pripravnik u redakciji Die Presse, dnevnih novina u vlasništvu Styrije. Nakon dvije godine provedene u Veèernjem listu, obavljajuæi funkciju pomoænika direktora, vratio se u Die Presse, takoðer na funkciju pomoænika direktora. Braèun je direktor i èlan Uprave 24sata.
(PD)

Pokrajina Štajerska ove godine raspisuje treæi put nagradu za znanstvenu publicistiku Inge Morath, za radove objavljene izmeðu 6. travnja 2007. i 3. travnja 2008. Tom nagradom pokrajina Štajerska odlikuje znanstvene novinare i novinarke, koji svojim radovima probuðuju i produbljuju zanimanje i zalaganje za znanost i istraživanje. Nagrada nosi ime poznate novinarke i fotografkinje, roðene u Grazu, Inge Morath (1923-2002), koja se tijekom svojega vremena èesto vraæala u svoj rodni grad.

Nagrada Inge Morath pokrajine Štajerske za znanstvenu publicistiku dodjeljuje se za slijedeæe tri kategorije:
a) Meðunarodna nagrada za publikacije u meðunarodnim medijima, u iznosu od 5.000 Eura
b) Nagrada za publikacije u austrijskim tiskovinama, u iznosu od 5.000 Eura
c) Nagrada za publikacije u austrijskim elektronskim medijima (ukljuèivši u novinskim agencijama), u iznosu od 5.000 Eura

Naroèito dobrodošli su radovi koji se odnose na pokrajinu Štajersku kao središte istraživanja, te na dostignuæa Regije buduænosti Jugoistok, u koje spada i Republika Hrvatska, a s posebnim osvrtom na njezine odnose sa svojim središtem, Štajerskom.

Rok za podnošenje radova: 4. srpnja 2008. (poštanski žig)
Radovima treba priložiti životopis i popis objavljenih djela.

Daljnje informacije nalaze se na web stranici: www.verwaltung.steiermark.at/cms/ziel

Nagrade æe se uruèiti na Austrijski nacionalni praznik, dana 26. listopada 2008.
Informacije radi, valja napomenuti da je godine 2007. nagraðena hrvatska kandidatkinja Vanja Radkoviæ (GeoKroatien).

 

 

Toèno je da sam nominaciju za nagradu Novinar godine Hrvatskog novinarskog društva odbio u posljednji èas. A razlog zašto sam to uèinio u posljednji èas, što mi sada neki pripisuju kao smrtni grijeh, vrlo je jednostavan: nisam to mogao uèiniti ranije, jer ranije za to nisam znao. Za nominaciju sam saznao u posljednji èas, kad su èlanstvu HND-a na putu veæ bili glasaèki listiæi na kojima sam, kao jedan od dvoje kandidata za tu nagradu, bio predložen i ja. Tada sam – dakle u posljednji èas – saznao za nominaciju i tada sam, u posljednji èas, tu nominaciju i odbio.

Razlog zbog kojeg sam odbio nominaciju takoðer je vrlo jednostavan: u prošloj, 2007. godini, za koju se nagrada Novinar godine dodjeljuje, nisam imao tekstova vrijednih priznanja tako prestižnog naziva. To je iskljuèivi razlog zbog kojeg sam nominaciju odbio, smatrajuæi taj èin mnogo korektnijim postupkom od odbijanja primitka nagrade, da mi je ona eventualno dodijeljena.

I prošle, 2007. godine, nekoliko kolega, meðu kojima i jedan èiji novinarski rad osobito cijenim, željeli su me kandidirati za nagradu Novinar godine, za rad u 2006. Kako su o tome sa mnom razgovarali dok je kandidatura još bila u toku, zamolio sam ih da to ne èine, s istim obrazloženjem kao i danas.

Ove godine, meðutim, nisam imao nikakvih spoznaja da sam kandidiran, a potom i nominiran za Novinara godine i saznao sam to u posljednji èas i tada sam jedino i mogao reagirati. Žalim što je to izazvalo probleme i što je HND zbog toga odluèio da ove godine ta nagrada neæe biti dodijeljena, jer novu proceduru kandidiranja i nominiranja više nije moguæe provesti. Ne osjeæam se zbog toga odgovornim, jer da sam za kandidaturu saznao prije nominacije, dakle da vijest o tome nisam primio u posljednji èas, uèinio bih isto, ali bi tada ostalo dovoljno vremena da se postupak provede iz poèetka.

Kao što je poznato, za nagradu Novinar godine prvi sam put bio nominiran 2006. godine i tada sam nominaciju prihvatio. Iza mene je bila jedna profesionalno uspješna godina (2005.) s nekoliko tekstova koji su imali ogromnog odjeka u hrvatskoj javnosti. Radilo se o otkriæima vezanim uz ratne zloèine poèinjene u Osijeku, a s obzirom na èinjenicu da se uz njih vezalo ime politièki vrlo moæne osobe (jednog od osnivaèa HDZ-a, dugogodišnjeg župana, saborskog zastupnika u nekoliko mandata i umirovljenog generala Hrvatske vojske), temu su preuzeli svi vodeæi hrvatski mediji i ubrzo je postala – i dugo ostala - nacionalnom prièom broj jedan. Koliko je znaèajno to otkriæe bilo svjedoèi i zanimanje inozemnih medija, koji su takoðer o tome izvještavali.

Smatrao sam dakle da sam te, 2006. godine, s obzirom na tekstove koje sam objavio u 2005., zaslužio nominaciju za nagradu HND-a, Novinar godine. Uostalom, moj novinarski rad te je godine bio zapažen i u inozemstvu, pa mi je u studenom 2006. amerièki International Center for Journalists u Washingtonu, za "izvrsnost u novinarstvu" dodijelio prestižnu nagradu - Knight International Journalism Award. Tu nagradu, zajedno s iraèkom novinarkom Shadom al-Jubori, dobio sam u konkurenciji 25 predloženih novinara iz cijeloga svijeta i bio sam prvi i za sada jedini hrvatski novinar koji ju je dobio u 22 godine koliko se ta nagrada dodjeljuje.

Meðutim, kao što je poznato, 2006. godine u Hrvatskoj sam ostao bez nagrade Novinar godine. Èlanovi Hrvatskog novinarskog društva te su godine tajnim glasanjem Goranu Miliæu dali 488 glasova, meni 412, dok je 77 glasova bilo nevažeæih. Neki novinari tada su rekli, a neki i napisali, kako mi je tada uèinjena nepravda, a onda se, meðu nekim kolegama, pojavila ideja da bi to valjalo i ispraviti. Upravo time, meðu ostalim, obrazložena je i moja ovogodišnja kandidatura.

U obrazloženju koje mi je postalo dostupno tek dva dana nakon što sam odbio nominaciju, predlagaè je napisao i ovo: "Smatram da se ne bi smio ponoviti sluèaj da se u konkurenciju za izbor NOVINARA GODINE istaknu dva novinara, od kojih je jedan televizijski reporter, èije reportaže pobuðuju golemo zadovoljstvo i èak užitak, a drugi je kronièar smrti nevinih, od èijih se napisa ljudima ledi krv u žilama".

Ni ove godine kad sam odbio nominaciju za nagradu Novinar godine, ni prošle kada sam to uèinio još u fazi kandidature, nisam smatrao da bih - nakon što tu nagradu nisam osvojio 2006. - sada trebao biti neprekidno nominiran, iz godine u godinu, sve dok je ne dobijem. Smisao te nagrade ne vidim u tome, veæ u vrednovanju rezultata koje je neki novinar postigao u godini za koju se ona dodjeljuje.

Situacija u kojoj se sada našlo Hrvatsko novinarsko društvo, nakon odluke da se ove godine ne dodijeli nagrada Novinar godine, možda je i dobra prilika da se raspravi o naèinu kandidiranja, nominiranja i izboru za "hrvatskog Pulitzera". Tu raspravu možda se moglo pokrenuti i ranije, prije desetak godina, kada je obitelj Veselka Tenžere zatražila da Hrvatsko novinarsko društvo iz tadašnjeg naziva nagrade Novinar godine briše Tenžerino ime. Razlog tome bila je èinjenica da je nagradu, koja je tada nosila ime jednog od velikana hrvatskog novinarstva, dobio novinar koji je stjecajem okolnosti ovih dana u žiži zanimanja hrvatske javnosti, a ne, takoðer nominirani, tadašnji novinar konkurentskog tjednika, koji se u istoj godini proslavio nizom zapaženih tekstova.

U nekoliko navrata bio sam èlan Ocjenjivaèkog odbora HND-a za dodjelu novinarskih nagrada i tada sam se zalagao da se drugaèije pristupi postupku kandidiranja kad je u pitanju nagrada tako pretencioznog naziva kakva je nagrada Novinar godine. Sada kandidate za tu nagradu predlaže i svatko i nitko. Mnogi novinari zaziru od samopredlaganja pa se èesto dogodi da unatoè vrijednim tekstovima koje su objavili, ostanu nekandidirani. S druge pak strane, u izbor za nominaciju ulaze i oni koje je netko predložio, ali iza kojih ne stoji odgovarajuæi rezultat. Naravno, zato postoji Ocjenjivaèki odbor koji nominira kandidate, ali ta je nominacija moguæa samo unutar kruga kandidiranih.

Predlagao sam da kandidaturu novinara za nagradu Novinar godine obavi stalno tijelo HND-a, sastavljeno od najuglednijih hrvatskih novinara, koje bi pratilo hrvatsku medijsku scenu i predlagalo autore iznimnih ostvarenja. Zalagao sam se takoðer da se svaki takav prijedlog temeljito obrazloži i da to obrazloženje, zajedno s imenima nominiranih, bude poslano svim èlanovima HND-a. Danas, meðutim, glasovnica temeljem koje se bira novinar godine, sadrži samo ime i prezime predloženoga i redakciju za koju radi, bez retka obrazloženja zbog èega je nominiran. Tako odluka o tome kome dati glas može ovisiti i o simpatijama ili antipatijama, o tome koliko je novinar poznat (zbog èega su naravno televizijski novinari uvijek u prednosti) ili naprosto o redoslijedu na glasaèkom listiæu. Kada bi uz ime nominiranog postojalo i obrazloženje, moguænost takvog naèina glasanja bila bi smanjena.

I naravno, bio bi elementarni red, prije nominiranja, pitati kandidiranu osobu slaže li se s nominacijom. Tada bi se izbjegli mnogi nesporazumi i mnoge kontroverze oko te nagrade, pa se ne bi dogodila ni ova u kojoj se HND sada našao. Ako sam zbog neprihvaæanja nominacije za nagradu Novinar godine, sada, jer sam to uèinio u posljednji èas, iskljuèivi krivac ja, zbog mira u (novinarskoj) kuæi rado æu prihvatiti nominaciju za nagradu - Krivac godine.

U Osijeku, 16. travnja 2008.

Drago Hedl

 

 

Tema vezana za opstanak tiskanih novinskih izdanja na tržištu ne zaokuplja samo komercijalne novinske izdavaèe, nego i tvrtke koje su zbog prirode svoje djelatnosti tek djelomièno nazoène na novinskom tržištu, poput Narodnih novina. U toj kompaniji su se odluèili na poslovni zaokret i više se okrenuti internetu buduæi da sve više uzima primat zbog svoje brzine, dostupnosti i nižih troškova.

Nikola Sila Èetiri modela pretplate Dionièko društvo u vlasništvu države Narodne novine u èetvrtak æe tako okrenuti novo poglavlje u poslovanju usmjeravajuæi veæinu svojeg poslovanja na internet. Nakon završetka probnog rada službeno bi se u Zagrebu trebao predstaviti novi pretraživaè elektronièkog oglasnika javne nabave. Kako je objasnio Nikola Sila, voditelj projekta elektronièkog oglasnika Narodnih novina, time se nastavlja s uvoðenjem noviteta u tom sektoru javne uprave. "Aktivnosti na dodatnom unaprjeðenju javne nabave u ovom segmentu zapoèeli su stupanjem na snagu novog Zakona o javnoj nabavi poèetkom ove godine. Pretraživaè elektronièkog oglasnika javne nabave je komercijalan proizvod koji javnim ponuditeljima - tvrtkama omoguæuje potpuno pretraživanje objavljenih oglasa, prijam željenih informacija elektronièkom poštom te preuzimanje natjeèajne dokumentacije. Nakon besplatnog razdoblja pretraživanja korisnici imaju moguænost odluèiti se izmeðu jednog od èetiri predviðena modela pretplate", kazao je Sila. Pojašnjava da æe svi modeli omoguæavati praæenje dnevno objavljenih oglasa, a ulaskom Hrvatske u Europsku uniju i umrežavanje svih tendera zemalja èlanica. U Narodnim novinama kažu da je nakon pokretanja elektronièkog oglasnika javne nabave, kao jednog od prvih primjera uspješne prilagodbe javne uprave standardima EU-a, lansiranje novog pretraživaèa nastavak sustavnog unaprjeðenja proizvoda i usluga tvrtke. Razlog za pokretanje ovog projekta je, naravno, u tržišnim uvjetima i tehnološkom napretku.

Naklada, odnosno broj pretplatnika Narodnih novina, samo u zadnjih pet godina rapidno su opali. Prema rijeèima Nikole Sile, broj kupaca njihovih novina u tom je razdoblju pao gotovo za tri puta. Tako je 2004. godine bilo oko 27 tisuæa pretplatnika na Narodne novine, da bi prošle godine ta brojka iznosila 13,5 tisuæa. Podaci za ovu godinu još su porazniji te je zabilježeno svega oko 10,3 tisuæe pretplatnika. Buduæi da se godišnje objavi oko 31 tisuæa oglasa za javnu nabavku, koliko ih je bilo 2007. godine, jasno je da veæina pravnih i fizièkih osoba do podataka o tenderima dolazi na druge naèine, najèešæe pretraživanjem interneta. Sila oèekuje da æe se u Iduæe razdoblju broj oglasa, a i pretplatnika poveæati.

Dostupnost tendera Sadašnja investicija, za koju u Narodnim novinama nisu mogli odrediti vrijednost zbog etapnog izvoðenja, sinergije i same sistematizacije kapaciteta, mogla bi svoju pravu vrijednost pokazati trenutkom ulaska Hrvatske u EU. "Mi smo spremni za prikljuèivanje na sustave EU-a i kad se Republika Hrvatska i formalno prikljuèi Uniji podaci o svim tenderima u njoj i EU æe se primati i slati putem naših kapaciteta" kazao je Nikola Sila.

  Narodne novine od osnivanja 1835. godine nikad nisu prestajale izlaziti

Narodne novine su poèele izlaziti 1835. pod imenom Novine horvatzke. Ime Narodne novine prvi put se upotrebljava 1843. Od 1835. do danas nikad nisu prestale izlaziti. Društvo se danas bavi nakladništvom, tiskarstvom i trgovinom. Glavna im je djelatnost izdavanje Narodnih novina, službenog lista Republike Hrvatske, Oglasnika javne nabave, Meðunarodnih ugovora Hrvatske, službenih i drugih tiskanica i knjiga. Sljednik su državnog poduzeæa Tiskanica iz 1950., a od 1952. izdaju Narodne novine, službeni list tadašnje NR Hrvatske i današnje Republike Hrvatske

 

U Galeriji S u Koprivnici, u subotu 19. travnja, toèno u podne, otvara se izložba fotografija i promovira monografija vašega  kolege, novinara Ive Èièina-Mašanskera. Promotor monografije „Ivo Èièin-Mašansker: Fotografije“ pisac je i teksta u knjizi, jedan od najboljih poznavalaca hrvatske fotografije - Želimir Košèeviæ iz Zagreba.

Ivo Èièin-Mašansker roðen je 1942. godine. Kao novinar bio je zaposlen u razlièitim redakcijama (gl. ur. Glasa Podravine, Radio Koprivnica, Meðimurje, gl. ur. Podravke, Vjesnik, Veèernji list, ur. Koprivnièkih novina, ur. Podravskog lista), s mnogima je suraðivao  (HTV, Hina), a s nekima suraðuje i danas (Jutarnji list, Hrvatski radio, Vjesnik, KcInfo.net).

Fotografijom se poèeo baviti u gimnazijskim danima krajem pedesetih, a nastavio, zbog karaktera novinarskog posla, sve do danas. Fotografije u monografiji (stotinjak) i na izložbi (55) snimljeni su od poèetka šezdesetih do poèetka osamdesetih godina proteklog stoljeæa. Ovo mu je prva knjiga u više od 50 godina novinarskog rada.

 

„Promotre li se dobro Èièinove slike, gusta kolièina zbilje sabire se u sjaj koji - zasad - s ruba lokalnog i regionalnog svijeta baca novo treperavo svijetlo na univerzum fotografske umjetnosti. Premda se Èièinov opus može smatrati i baštinom, pa tako veæ samim time zaslužuje svaku pažnju, život u njegovim slikama živi i danas, tako da je spomenièka vrijednost Èièinovih fotografija samo jedan manji segment njihova kritièkog vrednovanja. Sve ostalo, upravo zbog spomenuta aktivnog naèela pretvorbe stvarnosti u metaforu, pripada umjetnosti, umjetnosti u mediju fotografije“. (Želimir Košèeviæ, u tekstu monografije)

 

Izdavaè knjige je koprivnièka Pastorala, organizatori izložbe Pastorala i Forma biro, a program Galerije S pomaže Grad Koprivnica.

Izdavanje monografije omoguæili su Grad Koprivnica, Podravka, Županija koprivnièko-križevaèka, Pink Panter, Belupo, Bilokalnik IPA, Hartmann, Podravska banka, Komunalac, Grad Ðurðevac i Eko papir Peteranec.

 

Poštovani, iz svih ovih razloga, molimo vas, da u granicama svojih moguænosti i interesa, najavite ovaj dogaðaj ili ga kasnije popratite, te doðete na otvorenje izložbe i predstavljanje monografije.

                                                                                      ZA Pastoralu(GALERIJU S):

                                                                                             Marijan Špoljar

 

 

Zagreb - U velikoj dvorani Novinarskog doma, Perkovèeva 2, sutra u 19 sati  održat æe se "Medijski èetvrtak" èija æe tema biti gospodarski položaj novinskih izdavaèa.  Mogu li izdržati na medijskom tržištu na koje ulaze drugi igraèe? Kakvi su podaci Upisnika medija u Hrvatskoj gospodarskoj komori? - samo su neka od pitanja s kojima se susreæu tiskani mediji, a o kojima æe govoriti Ante Gavranoviæ i Rajko Naprta. (tp)

U svjetlu konferencije za tisak koja se prošlog tjedna održala na Zagrebaèkoj burzi o temi "Stvarno stanje hrvatskog tržišta kapitala", odnosno èinjenice da su tijekom rasprave i mediji optuženi kao moguæi uzrok negativnog trenda na domaæem tržištu te nastavka snažnog pada vrijednosti dionica koji je zabilježen u ponedjeljak, željeli bismo nadležnima i javnosti poruèiti: "Nismo mi!" Naime, dionièki indeks ZSE, CROBEX, u ponedjeljak se strmoglavio za dodatnih 5,7 posto èime je njegov pad u posljednjih šest mjeseci dosegnuo 40 posto. Ne èudi kad novinare za svoje nevolje optužuju ljudi poput Jose Mraoviæa iz èijeg se ponašanja svojevremeno dalo zakljuèiti kako su mu novinari krivci za to što je završio pred sudom. Njemu, možda, i nije bilo jasno da zlodjelo postoji bez obzira na to jesu li mediji izvještavali o njemu ili ne. Bio to pokušaj silovanja ili ilegalna gradnja. No kada za negativne pojave u društvu medije optužuje niz fakultetski educiranih osoba, stvar ipak poprima malo drukèije dimenzije. Od njih se oèekuje da razumiju da bi bilo u najmanju ruku neobièno da su se svi mediji u Hrvatskoj udružili u namjeri da sruše hrvatsko tržište kapitala. I oèekuje se da razumiju da postoji razlika izmeðu pojedinih medija, i da ako jedan meðu njima cijenu neke dionice ocijeni "katastrofalnom", drugi to ne moraju uèiniti. Isto tako se oèekuje da razumiju da u Hrvatskoj ljudi sami biraju koju æe televiziju gledati i koje novine kupovati. Od njih se takoðer oèekuje da razumiju da je pad burzovnog indeksa od pet posto u jednom danu prièa koja zaslužuje naslovnicu novina. I da je to prièa vrijedna izvještavanja. Jer kad to postane prièa koja nije zanimljiva poslovnim medijima, onda bi se trebalo zabrinuti. Ne namjeravamo braniti pojedine novinare ili kvalitetu pojedinih tekstova koji se objavljuju. Ne namjeravamo takoðer ni braniti bilo koji medij ili njegovu ureðivaèku politiku. No imamo velik problem u tome da se medijima i novinarima bave institucije koje nisu kompetentne za to. Štoviše, rado bismo podsjetili da u Hrvatskoj funkcionira tržište u kojem i konkurencija èini svoje. I da se nekvaliteta prepoznaje, ma gdje ona bila. Obièaj da se novinare i medije optužuje za sve negativne pojave u hrvatskom društvu proširio se i na tržište kapitala što je žalosno. Kad bismo živjeli u državi u kojoj postoji jedan medij ili su svi mediji pod kontrolom jednog èovjeka ili institucije, još bismo i razumjeli optužbe da su mediji krivi za gubitke na dionicama. Ali nekako nam se èini da to veæ dulje vrijeme u Hrvatskoj nije sluèaj. A ako u pojedinim institucijama vjeruju u suprotno, možemo im samo poruèiti da probaju otvoriti novine. Svejedno koje. Njima je ionako sve isto.

PARIZ - Francuski dnevnik »Le Monde« u povijesnom je štrajku u ponedjeljak zbog najavljenog plana ukidanja 130 radnih mjesta i prodaje specijaliziranih priloga, jer ih uprava ocjenjuje neprofitabilnima. Izdanja »Le Monda« neæe biti u utorak, najavio je list u nedjelju, što je bio razlog rekordne prodaje od 320.000 primjeraka. To je prvi put nakon 1976. godine da »Le Monde« štrajka. Grupa Le Monde, koja ukupno zapošljava 1600 ljudi, u krizi je s dugom od 150 milijuna eura. Upravni odbor najavio je stoga plan restrukturiranja do 2010. Zaposlenici i sindikati reforme su nazvali prestrogima i neprihatljivima, a protive se i prodaji izdanja koje uprava smatra nestrateškima ili neprofitabilnima. Uprava priprema otkaze za 85 do 90 novinara. Neki analitièari ocjenjuju da »Le Monde« pati od preglomazne strukture i prevelikog broja zaposlenih i upozoravaju da je broj novinara u 15 godina narastao s 240 na 340. [Hina]

Pokušaj atentata na Ivu Pukaniæa predsjednik Stjepan Mesiæ je usporedio sa situacijom oko ubijenog Ibrahima Dediæa iz Promdei-banke.
- I tada se govorilo da prijetnje i pokušaji njegove likvidacije nisu vrijedni pažnje, da je sve to izmišljotina. Kada se dogodilo najgore, svi su se opet èudili kako se to dogodilo. Sada se veæ spekulira da je u sluèaju g. Ive Pukaniæa sve to izrežirano, montirano i nevjerodostojno. I prije je tvrdio da mu se prijeti, da ga ucjenjuju. Ovu situaciju oko g. Pukaniæa nitko ne smije uzeti olako i vjerujem da æe sve meritorne institucije poraditi na tome sluèaju. Osim toga, obitelj Pukaniæ prolazi krizu, jedno teško razdoblje i mislim da je najbolje ostaviti ih na miru, kazao je Mesiæ.
Dok se Mirjana Pukaniæ nakon neugodnog medijskog skandala još uvijek nalazi u »sigurnom smještaju«, poèinje se formirati odvjetnièki tim koji æe u njeno ime podignuti nekoliko kaznenih prijava protiv odgovornih za njeno prisilno odvoðenje u Psihijatrijsku bolnicu Vrapèe.

I. Fu, D. Ra., M. S.

Kontroverzni medijski djelatnik u subotu poslijepodne održao je sastanak s gore spomenutima u redakciji Nacionala, a nakon tri i pol sata pregovora Miljeviæ, inaèe struènjak za kazneno, a ne obiteljsko pravo, pristao je zastupati Pukaniæa u skoroj brakorazvodnoj parnici.

Žarko Puhovski u narednim æe tjednima podržavati Pukaniæa koji mu se obratio za pomoæ smatrajuæi da su ugrožena njegova ljudska prava, nezadovoljan kolièinom i sadržajem medijskih objava posljednjih dana u skandalu zbog nelegalnog zatvaranja Mirjane Pukaniæ na psihijatriju, a takoðer i aktivnostima Hrvatskog helsinškog odbora gdje je Puhovski trenutaèno èlan Izvršnog odbora.

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101